11 mar ODORA SNOVA
Začeprkam po stecištu zaborava,
i odrgnem skute samoće
tu negde gde ljubav čami sama
kao neko trulo, zabranjeno voće.
Raspolućene duše, između tame života
i radosti tvojih očiju, ćutim…
dok kao gubitnik prodajem ti dušu
i kaftanom samoće, svoju bol skrivam.
Ostala si moja mila, nesnosna i draga,
poezija bez emocije, i putokaz bez traga.
Samo se tek odjednom pojaviš,
da si još lepša.. osmehom projaviš i ćutiš.
Dok svet se oko tebe vrti…
A ti vita jela, vilovita.
K’o da hodiš odajama vaseljene
dok pronosiš ljubav, za sve osim mene.
A ja spim. U bezbrižnosti očiju tvojih.
Dubokih kao more, pitkih kao staro vino,
i memljivih poput mojih snova.
Dok prolaziš pored mene, bujna, opojna ti sve si samo ne, zaboravljena i nevoljena..
jedina moja draga.
A odora samoće, nas sve obgrljuje i mami.
Dok noćas lutamo, u telima zatočenim, a dušama slobodnim i samim.
Autor: Nemanja Tonić
Sorry, the comment form is closed at this time.