10 sep Madmazel, are you okay?

Na uglu
Rue Saint Lazare i Notre Dame de Lorette
Semafori se prelivaju previše slatkim francuskim vinom
Ulica miriše na Prever
Ili je Prever mirisao na nju
Sada mirišem ja
I svi koji treba da budu tu su tu
Mada se mi uvijek držimo onih bespotrebnih
Zar ne?
Neko prolazi, traži sitniš za cigarete dok otkopčavam neudobne sandale
Jer kako ono beše
Nije važno u kakvim cipelama hodaš
Kada hodaš ulicama Pariza
(nekima od nas)
Sjedim na svom početku
Uvijek sam bila nevjerovatno dobra kada se rastajalo
(tek tada sam nevjerovatno dobra)
Pravila bih pjesmu od poslednjeg zbogom
Ali šta ću sa počecima?
Počeci su potvrda da ću zaboraviti kraj
(onaj prije početka)
Da ću zaboraviti sve.
Već se nadvio zaborav
Na bezbrižna jutra
Oporo vino
Zagrljaj u kom sam se osjećala tako sigurno
Tvoje lijepo lice i snažna ramena
Uske uličice u čijem mraku si me ljubio.
Natjeraće me put
Natjeraće me ove mile ceste da zaboravim sve
Ono što je milovalo i ono što je lomilo sve moje prethodne živote
I onaj sa tobom
A ja koljenima stežem ostatke
Otimam sjećanja
Otimam Kotor
Otimam mjesta za koja niko nikada neće znati
Na koja nikada niko neće moći da me podsjeti
Pa pišem pjesme
Tebi pišem pjesme
Imaš pjesme dečače
Imam ih i ja.
Mi pjesnici smo vile i vještci
Psihopate toplog srca
Sposobni da stvorimo zasebne svijetove
Zamrznemo trenutke zauvijek.
Plašim se da zaboravim priču u kojoj više nema ni mene ni tebe
Plašim se da joj papir nije dovoljan
Ali i sam si govorio da sam luda
Paleći cigaretu i ne razaznavajući ni jednu moju misao.
Mi pjesnici smo vile i vještci
Psihopate toplog srca
Sposobni da stvorimo zasebne svijetove
Zamrznemo trenutke zauvijek
U Parizu, Lisabonu, Barseloni
Ja sam daleko
Pak, ne dovoljno daleko
Da pobjegnem od papira
Pa na uglu Rue Saint Lazare i Notre Dame de Lorette te imam.
‘’Volim te’’ se desilo
Zar ne?
Samo treba da pročitam dva reda prije.
Svoje misli natapam vinom
Svoje misli naslanjam na početak
Dok iznova proživljavam onu prethodnu priču
(još ovaj put)
Jer rekla sam ti
Volim da napravim pjesmu za kraj
Da tečem pjesmom
Da ona teče mojim grlom
Kičmom
Medjunožjem.
Negdje izmedju kraja i početka
Ostavljam
Tvoje usne na mojoj koži
Tvoje uzdahe na mom uhu
Tvoje prste u mojoj kosi
Tvoja obećanja
Tvoj pokušaj da uz mene budeš neko drugi
(kao da je lako)
Tvoje odustajanje
Tvoj inat
Tebe na meni
Umro si u meni kada sam pala u zagrljaj Pariza
Probola sam naš grudni koš olovkom
Tako lako
Uz neki Koop island blues
Uz par gutljaja
I par cigareta
Zamagljen pogled na trenutak
I jedno
Madmazel, are you okay?

Pariz, jun ’16.

Autorka: Jelena Vuković

Fotografija: weheartit.com