Na uglu Rue Saint Lazare i Notre Dame de Lorette Semafori se prelivaju previše slatkim francuskim vinom Ulica miriše na Prever Ili je Prever mirisao na nju Sada mirišem ja I svi koji treba da budu tu su tu Mada se mi uvijek držimo onih bespotrebnih Zar ne? Neko prolazi, traži sitniš za cigarete...

Tog ponedeljaka se prisetila svoje prve ljubavi. Želela je da ta ljubav bude plavokosa i plavooka. Da ume tečno da recituje Prevera na kiši. Da ne bude previsoka. Da ne bude debela. Da nosi bokserice sa Diznijevim junacima. Da je zabole za Ligu šampiona. Da nikada...

Kada život zareži na mene, ja ga ujedem. Čisto da moja bude zadnja. Volim kada ja stavim tačku. Ili uzvičnik! Učila sam ovih dana da mi ne treba ničija ruka da me podigne kada padnem. Naučila sam da sam dovoljno jaka da to sama uradim. Učila sam...

      Život sam provela ćeterajući o smislu istog sa starcima razbacanim po gradu, najčešće po parkovima. Nasađenim na polomljene klupe, pričali bi sa mnom o iskvarenim, mladim, digitalnim generacijama. I o tome kako su život proveli brinući o računima, ljutnjama prijatelja i egzistenciji. A trebalo je da žive. Život sam provela ćaskajući sa prijateljima uz gorku, jaku, uglavnom hladnu...