12 dec HOĆU LI IKADA OBRIJATI BRADU
U vlastitoj bradi
spremio sam
serum smirenja
zaplet dodira
i ponešto topline.
Malo prostora za tvoje dlanove.
Onu klupu iz parka
na kojoj smo sjedili zagrljeni
i mnogo mnogo čuđenja…
miris subote
miris jastuka i
tvog parfema
svježinu zaljubljivanja
dašak jeseni
zraku sunčanih maštanja.
Čuvam trenutak govora
red prepun pridjeva
slobodni stih
i nešto soli koja me sašila.
Nešto boli, tek toliko
za pjesnika
koji drijema kad te nema
a živi u snovima.
U vlastitoj bradi
sačuvao sam
otisak osmijeha
sreće dječjeg kalibra
i noćnog tiskanja.
I što da onda kažem
plitkim filozofima
kad mi kažu da podsjećam
na najobičnijeg pustinjaka?
I brada će porasti
jednako kao
tvoj miris u njoj.
Autor: Emanuel Mancho Srpak
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.