13 avg Dugo je stajala u sjeni

njeno prisustvo

mogao sam osjetiti

na vrhovima prstiju

znatno bolje

nego kada se skrivala iza mreže

na vratima naše morske kućice

i promatrala moje prisjećanje

a onda

njen glas

i odjednom

postala je pjesnik

konkavnost srca

od nas čini

daljinu

razlivena tinta

po rubovima osjećaja

plač

i gordost

u tišinu

i tu sam protrnuo od užasa.

„andiamo bella“,

prosiktao sam i pružio joj ruku.

– dolje gdje su valovi

i stvaran svijet

Autor: Tino Deželić

Fotografija: weheartit.com