Čemu služe rođendani?

Rođendani služe da se probudiš radostan.

(Jeste, svaki dan treba da nam bude poseban, ali kad odrasteš istripuješ da se posebnost važi samo tog dana. Onda se u međuvremenu pokvari neko dugme u srcu pa počneš da misliš kako ni taj dan, rođendan, nije nešto. Kao: šta će mi rođendan, samo sam stariji! Kao: šta će mi rođendan, prerasla sam svećice! Kao: šta će mi rođendan, to je za decu!)

To je za decu! Mož’ misliti!

Nekad mislim kako i ne zaslužujemo rođendane tako glupi i istripovani.

Prvo. Rođendan je poseban zbog toga što na taj dan prvi put ugledaš ovaj svet. Ne sećaš se, ali bilo je zaslepljujuće i magično. Pomalo je bolelo. Mnogo je zbunjivalo. Ali gledao si. I video si. Od te tačke si počeo da menjaš svet. (Iako misliš da ništa posebno nisi uradio do ovog, 29. rođendana).

Drugo. Svećice. Rođendanske svećice su odličan podsetnik: da treba da svetliš, da sijaš, da goriš. Da budeš baklja. Prvo sebi, a onda i svima oko sebe. Zamisli da svi jedni drugima osvetljavamo put. Kakav bi to svet bio!

Treće. Želje. Da nije želja ne bi bilo ni njihovog ostvarenja. Dok gledaš u svećice i tortu želje se preoblače u snove. Nekad su to odela po poslednjoj modi, nekad antikviteti. Od rođendana do rođendana rastu u visinu. Smanjuje im se broj. Na kraju želiš uvek isto. (Barem ja. Da smo zdravi, srećni i zaljubljeni. Da dobijem pet šarenih balona. I da naučim da otpevam neku pesmicu sa helijumom u grlu.)

Četvrto. Torta. Hteli mi to da priznamo ili ne – ništa nije slađe od tog prvog parčeta čokoladne torte.

Peto. Pokloni. Znaš da je mašnica na rođendanskom poklonu najljubavniji čvor u svemiru. Kad tvoji prsti razvezuju traku i sa poklona svlače ukrasan papir – oni se, u stvari, dodiruju sa prstima koji su poklon pakovali. To je najnevidljivije rukovanje na svetu.

Šesto. Čestitke. Čestitke su blagoslovi. Tople želje. Rečenični zagrljaji. To je duša u slovima. (Slovima: Д У Ш А). Tako se pakuje ljubav.

Sedmo. Majke. Rođendani služe da te podsete kako taj dan nije samo tvoj. To je i mamino slavlje. Na taj dan te je majka prvi put ugledala. Bilo je zaslepljujuće i magično. Mnogo je bolelo. Malo je i zbunjivalo. Ali gledala te je i videla. Od te tačke si promenio njen svet.

Mama je pravila rođendanske torte. I sa preciznošću poslastičara sekla to čuveno prvo parče. Mama je duvala u svećice i želela.

Ti si mamin najlepši poklon. Njeni su prsti tvoj prvi jastuk. I zato treba da joj čestitaš svoj rođendan.

Čak i kad misliš da rođendani više ne vrede. I da nisu neki poseban dan.

Jer možeš da prerasteš rođendane, ali ne možeš da prerasteš majku.

Autorka: Srbijanka Stanković

Izvor fotografija:pinterest.com

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.