Zamišljam tvoje rukeKoliko li su duge?Da li mi njima možeš obrgliti grudi?Da li su ti dlanovi grubi?Da li vrhovima prstiju prelaziš preko mojih?Uvila bih se oko ruku tvojih u znak pitanjaPitala bih za sve zalaske što su ti bojili dušu i očiI jutra što su...

Svijet čuva svoj plavi omotač, što ga svakoga časa steže i drži. Ima ogromna prostranstva u kojima stvara, diše i iznenađuje. Ponovo oblaci na drugi način oslikavaju nebo, tako da djeluje što šire i prostranije. Zvijezde su sakrivene duboko u noći, rijetke ptice su već odavno otišle putem nemirninih...

On mi je često govorio da neke stvari zaista nisu važne i da pustim sve to. Ali moja mladost je, u besu, želela da se osveti. I nikako nisam shvatala kako je mogao da bude tako miran kad je neko njegovo dete povredio. - Ma, to...

Dođe mi da nas nemaDa nikada nismo biliNa putovanjimaNa fotografijamaU telefonima i albumimaDa na svaku tvoju reč Ja ostanem nemaI da otupe čulaNa miris tvog parfemaSa morskim notamaJer ne želim te višeU mojim snovima,Pričama i strofamaNe maštamo višeO obalama PalermaI sigurno više nikadaNećemo hodatiUlicama San...

Usudi se, Greta Kao što se usuđuju glasnici Da pričaju u prazno Usudi se da budeš dete Jer imaš 16 godina Vrati se menstruaciji Pletenju kikica Masturbaciji Skandinavskim momcima Koliko znam vikinzi nikad nisu kmečaliNe znam čiju to krv imaš.Vrati se roditeljima Svom detinjstvu...

Razmišljam kakav će biti rastanakKako ću skončatiKako ću položiti svoj život Možda će to biti na onom mom putovanju iz snovaO kojem sam ti stalno pričao i dosađivaoBudio te u ponoć i govorio ti koje sve zemlje, gradove i mjesta trebam posjetiti.Pjevao ti stihove Balaša:"Lunjo, moj...

y vamos a destruir nuestra casa uvek si me psovala kad bih govorio na španskom i mrzela si moje utopističke ideje mračne misli i bipolarne prelaze kao i zapuštenu bradu pa i to što ne volim povrće a pogotovo to što nisam nikada ustajao prvi sećam se kad smo pričali do zore o tome...

Srodne se duše po slovu prepoznaju Ja sam svoju po prvih šest "hej kid"Sa tim se ništa ne rimujeSem srčane aritmije Kad se tvoje ime promaje između pitanjaPa od srca do ganglijaPromajaRekla bih neštoAli nostalgija lupa kapcimaReči da ne prokisnu"Reci nešto!" Neće reči da propadnuSrce...

Na ulici bivših i buduće svislihVisim k'o pokisli KvislingRečima prisnim istiskujem misliDa istom smo istinom bliski Istina, iz vina, jedna i jedinaIz tmina do rajskih visinaDa jesi i bićeš, oduvek si bilaSunce voska mojih krila Bolji je sunovrat, ulaz u zaboravOd pada na slomljena kolenaSamoća je tugu,...

Ponekad miriše sve po zimi, izmaglici i oštrom vazduhu… Zahladi od tuge, slomljenih krila nekih odbjeglih ptica što su potražile dom pod tvojom krošnjom i osjećaja da za besmislicu ima mjesta. Svaki put kad pokisneš i posrneš, jedna mala ptica umre od tuge. Nebo se pretvori u tamnu...