Naša sreda
Jutro, devet sati. Izlazim iz kuće žurno, kao da me čekas na ulici. Nikada više. Počinje još jedna sreda. Nebo sivih tonova pritiska moje misli, guši me. Želim da zaboravim. Znaš, i bez toga mi je dovoljno mučan ovaj život. Ti. Čak ni jezivo nebo nije na mojoj strani. Samo mi otežava neprestani osećaj usamljenosti. Pa se trudim da zaboravim. A misli...