Sve one su za priču

Zgužvana postelja u trideset kvadrata. Njih dvoje. Sami. Polunagi povlače dim zadnje cigarete dok sati grešne noći zajedno s njim odlaze u nepovrat. Ovi trenuci, baš kao i oblaci nastali u natjecanju jedne duše u dva tijela, neponovljivi su. Ova noć je beskraj. Zoru jedva ne čekaju, njoj se ne raduju, jer ona je sama po sebi čista, nevina. Zora nema grijehe i njen zrak je svjež, a oni nisu ništa od toga. Njima su pripisani grijesi nemorala i sramote što pored obitelji koju imaju žurno bježe jedno drugom u sitnim satima. Bježe u zagrljaj. Bježe po romane ispričane pogledima. Bježe po osmijehe, dodire, po drhtaje koji su život. Nema u njima ništa čisto osim ljubavi koja je bezgrešna poput nerođenog djeteta. Ljubavi koja nije mogla biti zapečaćena brakom iz ko zna kojih razloga: straha, inata, drugih, njih samih. Ili pak zbog priče. Sve velike ljubavi su baš ovakve – za noć, s grešnim akterima i neobuzdanom čežnjom. Sve velike ljubavi su da se pišu i da tako žive vječno. Sve one su za priču.

Autorka: Asmira Kajtazović

Fotografija: tumblr.com

sve-one-su-za-pricu-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.