Lutaš u zadimljenim mislima

Veruj,

da ponekad svratiš u misli.
Onako zadimljene,
nekim nepoznatim glasovima.
Nagomilaju se,
u ispražnjenim pepeljarama.
Za nekim prepunim praznim stolovima.
Gde sede neki nama blisko različiti ljudi.
Postojiš,
u nekim uspavanim tonovima,
razlivenim u mojoj kosi.
U pogledu koji te sažeo u svoj univerzum.
Lutaš.
Ne mogu da te smestim u trenutak.
Ne mogu da sastavim reči,
koje mahnito jure za tobom.
Da se zasitim sebe u tvom pogledu.
Nemoj da mi ćutiš i ono što ćutiš.
Želim da se budim u tvojoj šaci.
Onoj, u kojoj mi čuvaš osmeh.
Da volim to što znam da me voliš.
I što to tako lako, tako teško izgovaramo.

Autorka: Dragana Marković

Fotografija: Dragana Marković

dragana.markovic.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.