02 dec Kad o tebi govore, ja ćutim…
~ HAMLETOVŠTINA ~
Stavim tačku,
Pa dodam još dve.
Zatim prekrižim
I poželim da obrišem sve.
Sad bih crno-belo,
Sad bih da je u boji,
A onda puštam sudbu –
Ma, neka sama po svom skroji.
U mišju rupu bih da se zavučem,
Bez znatiželjnih pogleda na licu,
A onda sa maskom, žurno,
Prva istupam na pozornicu.
Oduzimam, pa sabirem,
Raščlanim, množim, pa delim…
Eh, kad bih samo znala
Šta zapravo želim…
(A vrijeme prolazi…)
**
~ KADA O TEBI GOVORE ~
Kada o tebi govore,
Ja ćutim.
Sklopim usne i u sebi,
Kao mantru,
Ponavljam ti ime.
Ni riječ sa usana
da se otme.
Neću. Ne smijem. Ne dam.
Jer ako pustim glas,
Ako bilo šta kažem,
Strah me
Da će me prozreti,
Da će shvatiti
Da te kao tajnu
Duboko u sebi
Još uvijek čuvam.
Znam da bi glas
Srce mi izdao,
Da riječi ne bi u stanju bile
Misli, ni osjećaje skriti.
I zato,
Kada o tebi govore,
Ja ćutim.
Sklopim usne i u sebi,
Kao mantru,
Ponavljam ti ime…
Autorka: Tanja Spasojević
Fotografije: tumblr.com, blogspot.com
Anonimni
Objavljeno 07:18h, 03 decembraPredivno,kao i sve ostalo sto tvoj um zamisli i baci na papir!
Anonimni
Objavljeno 10:34h, 03 decembraHvala. 🙂