02 dec Kad o tebi govore, ja ćutim…

~ HAMLETOVŠTINA ~

Stavim tačku,

Pa dodam još dve.

Zatim prekrižim

I poželim da obrišem sve.

Sad bih crno-belo,

Sad bih da je u boji,

A onda puštam sudbu –

Ma, neka sama po svom skroji.

U mišju rupu bih da se zavučem,

Bez znatiželjnih pogleda na licu,

A onda sa maskom, žurno,

Prva istupam na pozornicu.

Oduzimam, pa sabirem,

Raščlanim, množim, pa delim…

Eh, kad bih samo znala

Šta zapravo želim…

(A vrijeme prolazi…)

**

~ KADA O TEBI GOVORE ~

Kada o tebi govore,

Ja ćutim.

Sklopim usne i u sebi,

Kao mantru,

Ponavljam ti ime.

Ni riječ sa usana

da se otme.

Neću. Ne smijem. Ne dam.

Jer ako pustim glas,

Ako bilo šta kažem,

Strah me

Da će me prozreti,

Da će shvatiti

Da te kao tajnu

Duboko u sebi

Još uvijek čuvam.

Znam da bi glas

Srce mi izdao,

Da riječi ne bi u stanju bile

Misli, ni osjećaje skriti.

I zato,

Kada o tebi govore,

Ja ćutim.

Sklopim usne i u sebi,

Kao mantru,

Ponavljam ti ime…

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: tumblr.com, blogspot.com