29 okt Boje
Ležimo u krevetu, isprepletani kao deca na travi i pokušavamo da zaspimo. Pričamo. Volim kad hoće da priča o nekim totalnim besmislicama. Smejemo se uvek.
„ Koja ti je omiljena boja?“ – pita me.
Razmišljam, o svim bojama koje sam volela, plava…ne više, previše hladna, siva… previše depresivna, žuta…osećam se kao osica u prekomerenoj količini vrišteće boje radosti… da ne odugovlačim, u tom mraku… u trenutku mi je bila lepa zelena, kao jabuka…
„Zelena!“ – rekoh i previše glasno.
„ A godišnje doba, mislim, koja dva bi izabrala, šta više voliš – proleće ili leto?“
„ Proleće, definitivno, nije previše pakleno.“
„ A izmedju jeseni i zime?“
„ Paaaa…znaš da volim zimu, ali ne znam da skijam, ni bordam… ništa… eto, više volim jesen.“
Odlučila sam se za jesen, zbog svih boja koje mogu da vidim u tom tkanju prirode. Ućutao se. Kao da razmišlja o onome što sam rekla, kao da je imalo to neku težinu i važnost. Uvek je takav sa stvarima, ljudima, vremenom, smehom ili besom. Sve u njegovim očima i glavi ima dobar razlog zašto je baš tako.
„ Vidiš, to je dobro, ne ideš iz krajnosti u krajnost, negde si izmedju, ja eto volim leto, mada volim i proleće… lepo je, sve se budi, ali jesen, jesen ne podnosim. “
Znam da prezire jesen, uvek je depresivan u tim kišnim danima.
U većini slučajeva, mišljenja su nam bila potpuno različita.
Nastavio je da priča dalje, i kao da sam slušala reklame, samo sam čula ton… odlutala sam.
Još jedan od onih trenutaka, kada se zapitam : „Stvarno je tu? Hoće li neko da me uštine, jako – da, baš jako!“
Nasmejala sam se, prebacila se sa leđa na bok i posmatrala mu profil. Oštre, prave trepavice koje su mi uvek bile smešne. Stalni pokreti usne, kao da je gricka sa unutrašnje strane. Fiksiran pogled prema krovnom prozoru ispred nas. I nagli pokret prema meni.
„ Opet me gledaš!“
Smeh.
Naslonila sam se na uzglavlje, baš pored njega. Pokrila rame. Gledali smo oboje prema prozoru. Ne znam kada sam zaspala. Osećala sam da je tu, u svakom kratkom budjenju.
Realno. Uvek je tu.
Ume da me preplaši.
Da naljuti.
Zagrli.
Pomogne.
Podigne.
Ignoriše.
Nasmeje.
Bude grub.
Nežan. Sasvim spontano.
Ume da bude. I jeste sve to što znam.
I ne znam.
Autorka: Marija Raković
Fotografije: Marija Raković
Nema komentara