25 sep ZORA…

Teško se dogegala

do postelje koju je sama

zgotovila.

Bolilo ju je u prsima…

Razum je bježao van kontrole

onog što nazivaju urednim i

čistim.

Mokrilo joj se,ali udovi su joj

odbijali poslušnost.

Mislila je na prošlost,budućnost i

sadašnjost…

Crno i zemljano-vlažno, na sve

strane…

Doteturala je do kućnog praga i

otključala vrata; zapahnuo ju je

noćni zrak pun šejtana…

Da se ne troše,mislila je…

…ionako sam na teretu…

Konačno je zaspala,isprekidanim snom i

aritmičnim pulsiranjem organizma…

Kad se probudila, u zoru na vratima je

dahtao crni, dlakavi pas tražeći

svoju porciju…

Iznijela mu je vlažni hljeb i ostatke večere i

napravila kafu.

Mirisalo je na izvjesnost

skorog kraja…

Autor: Adi Jašarević

Fotografija: favim.com