14 jul Zatočenik

Danima zarobljen

U mračnoj tamnici sopstvenih misli
Negdje na periferiji mozga
Bačen u okove
Bez suđenja i porote
Ne osjećam ni vrućinu
Znoj je tu samo da me podsjeti
Da ne zaboravim da dišem

Jutro me muči
Najokrutnijim ispitivanjima
Sa Suncem uperenim u mene
Stotine pitanja
Na koje ne znam odgovor
A i da znam
Nikad ne bih priznao

Koristim popodnevnu pospanost
Lijenog stražara
I na kratko uspjevam da pobjegnem
Kroz rešetke sna

Krijem se od dana
Da me ne uhvati i zarobi
Više mu ne znam ni ime
A hapsio me je bezbroj puta
Znam samo da je težak, znojav i spor

Sumrak nudi utočište
Stari prijatelj i jatak
Malo mutan ali dobrodušan
Ali samo na kratko
Ne smije dugo da se zadržava
Jer i on bježi od nekog

Noć me je izdala
Po ko zna koji put
Trebalo je da znam
Još kad me je pitala “Kako si”
A nije čekala odgovor
Ne znam ni zašto sam joj vjerovao
Možda zbog nekih starih vremena
Kad je znala da me primi u svoje okrilje
Stara prevrtljiva kurva

U zoru će me strijeljati
Tupim pogledima
Iz praznih glava
Raniće me
Do podneva ću već umirati
Od dosade
Ali preživjeću
I ovaj put

Autor: Vladimir Bajić

Fotografija: favim.com