10 apr U koga oblačiš želju?
u koga oblačiš želju?
napolju je kiša
na radiju Arsen Dedić
pita sa kim će biti mlad ako svi ostare
ima nečeg u kiši
u nežnosti kojom pada na kožu
i miluje sva ona mesta
koja samo tebe čekaju
posvađali smo se
zar ne znaš kako smo mi
žene komplikovana bića?
nisam mirna
jer
nisi tu
nikad nisi
ali sad baš želim da si tu
uhvatim sebe
da sam samo pored tebe mirna
jbg
jbg
jbg
mogla bih ovako do sutra
a onda ponovo okrećem tvoj broj
i ruka mi se trese
i ponovo zvoni
i ponovo se ne javljaš
odlazim da spavam
ali vadim ključ iz brave
ako odlučiš sa svratiš
i oblačim omliljenu spavaćicu
koju voliš da skidaš
ako odlučiš da svratiš
ne umem ja ovo
bez tebe
nemirana sam
ponovo imam noćne more
ustajem
šetkam se
setila sam se kako si mi ispričao
da si me jednom video kako tako nemirno
šetkam gore-dole
i da ti je bilo žao mojih stopala
ali nisi ništa rekao
jer sam bila previše zaneta
svojim nervozom
i da te nisam primetila
kako stojiš i posmatraš me
ali ono što ti nikada nisam rekla
da ja tebe uvek primetim
čak i onda kada te ne primetim
tada te osetim
i smirim se
ali se plašim
da ćeš reći
kako je to glupavo
i sve okrenuti na šalu
i ja prihvatam igru
ali sad mi trebaš
jer stvarno ne umem ovo bez tebe
plaše me senke
i onaj sat
koji sam sada navila
ako svratiš
da mogu da kažem
„ha! čekala sam te i onda navila sam da znam koliko je sati a ti znaš koliko ja ne volim satove ali nema veze, sad si tu, i hajde molim te da se ušuškamo onako kao deca ispod jorgana, da i dalje su mi stopala hladna, ne, ostavila sam otvoren prozor ako ti čujem korake; znam da sam luda, ali eto sada si tu, i ja sam bila u pravu, došao si i ja sam znala da hoćeš, da obukla sam je samo za tebe, ne komšije se nisu žalile, što bi se žalile; ma nismo glasni; dobro da, ja jesam…“ a onda zaspimo
sa telima isprepletanim
ti, ja
ja, ti
ne zna se ko je ko
ali nije ni bitno
kože su nam iste
a ujutru se iskradeš
odeš po doručak
u onu malu pekaru na uglu
skuvaš mi kafu
pa me probudiš
ali ne zbog doručka
i kafe koja se hladi na stolu
već da bi mi opisao
kako se to sunce razlilo mojom kožom
i kako sada izgleda kao tečno zlato
a ti bi baš probao to zlato
a kasnije me pitaš
da li sam srećna
naravno da jesam
odgovaram ti
i sve je na svom mestu
Autorka: Tamara Petković
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.