15 mar Tišina

Kad tišina progovori

Ne možeš je ućutkati.
Oslušnem eho živog pijeska,
Gdje je propala sva zemaljska buka.
Čujem
Kako se kotrlja krš
Čuvajući vjekovne tajne
Starog mlina i masline.
Dan kad svene
Izlupam ga dobro glasom tišine
Kao ponjavu na gelnderu
Da posluša batinu lakomislene vještine.

Kažeš: “Dolazi cirkus
Graditelj protiv graditelja”.
Mene valovi majmunskih frekvencija
Odvode u vojnu za zvučni zid.
Lete anode, bjesne diode, pucaju katode,
Herca su mi iz rukava zaključali u školjku
Da služi planktonima na dnu okeana.

Zar ti sad ne zvuči umilno tišina
Grada,
Drečavih žena,
Zviždukanje milicionera,
Kočnica konačnih rešenja,
alarma,
velikih sirena.

Prtekni joj u pomoć,
Ne govoreći ništa da živiš za neočekivanosti
Kako ti je kut sadašnjosti mrzak, a
„BUDUĆNOST JE POSLEDICA NEOBAVEŠTENOSTI“
Jer su majstori prosuli alat svoj
Pa pola Luksenburga sada krči

Dok se tišina javlja:
“Neće se više rušiti cigle
nego svijetovi”,
ako ja to dobro čujem.

Autor: Boris Bajić

Fotografija: favim.com