19 okt Ti si niko.

Sva velika otkrića nastaju u kafani. Ko kaže da Njutn nije bio pod šankom, a ne pod jabukom kada je spoznao djelovanje sile koja nas privlači, razvlači i odvlači? Istoričari? Društvena je to nauka, a društvo je, baš kao i život, varljive prirode i svaka treća mu je zlatna.

Sva velika otkrića nastaju u kafani, dakle. U opijenosti dimom, čovjek lako otkriva da zaista nije sve tako sivo nego da je baš svaka gravitaciona sila crna i bijela. Cijelo jedno postojanje se svede na manje više, tamo ‘vamo, malo mnogo.

Sva velika otkrića nastaju u kafani, uvjerih se ja kada u kafani sjedoh sa „ologa“ par. Biolog veli da je smisao života o-reprodukcija. Filolog misaono deklamuje da je jezik najvažnije sredstvo komunikacije te da vrijediš koliko jezika poznaš. Sociolog se mozga u koju grupu socijalne devijacije da nas postavi, ali zna i on da je socio odveć konfuzniji od racio. Psihologa i ne gledam jer znam da je provalio besmisao mog smisla te da je frojdovski spoznao da sam obrazac ljudskog ponašanja otkriven u istraživanju sprovedenom nad majmunima. Rado bih se ja sa njima raspravljala o smislu života, ali evo, tu je i otorinolaringolog, a ova logija mi je, čini mi se, u ovom času potrebnija.

Da vidim, ali ne i da progledam.

Da čujem, ali ne i da saslušam.

Da dišem, ali ne i da prodišem.

Logije će me sahraniti.

Ali, svi olozi su hvale vrijedni monolozi. No, u kafani me najviše zabrinjava prisustvo reproduktivno-nastrojenog biologa jer, u opijenosti dimom i profanim ludilom, njegovo biće mi, praćeno filozofskim mantrama o pronalaženju druge polovine svog bića u drugoj čovječijoj jedinki, govori da moje malo „ja“ ne posjeduje smisao u ovom velikom „svi“.

Ja nisam borac protiv bijele kuge. Ja nisam biološki opravdana. Ja nisam polovina bića, ja sam cijela. Grešna i pomalo smiješna, ali ne i polovna.

Ti si niko dok ne napraviš nekog. Ti si niko dok ne produžiš svoju vrstu. Ti si niko dok ne ostaviš nešto iza svog obitavanja na planeti Zemlji. Ti si niko dok nisi nečije neko. Dok nisi nečije sve.

Ti si niko dok nisi nečiji život.

A ima nas, endemskih vrsta, koje ne žele da je njihovo postojanje ekvivalentno potrebi za nastankom života. I koji ne udišu potrebu da budu nečija pluća. A pušač sam ja, a ovo pisanje mi dođe nešto kao vazduh za pluća premala.

Psiholog se napravi pametan. „Trauma iz djetinjstva oblikuje tvoju percepciju sadašnjosti te nemogućnost da poimaš sebe kao tvorca života i kao jedinku koja bi trebalo da se reprodukuje kroz seksualni čin sa drugom jedinkom.“ Parafraziram, ali psiholog je pametan. Nadmudrivanje s njim bi lagodno moglo da postane smisao mog postojanja ili barem aktivnost idealna za ubijanje slobodnog vremena.

Ali svim olozima se može ići na vrata, ali psih-o-logu ne bi trebalo jer smo na takvom tlu, Balkana nam našeg. Psihologija je kofole rezervisana za ove lude. Ove, one, nas? Zato je idealna lokacija za održavanje terapije upravo kafana jer u njoj je sasvim normalno da budeš nenormalan te da ti je potrebna doza lingvističkog lijeka.

A nema lingvističkog lijeka za ovaj smisao. Nema, nema.

Olozi potvrdiše.

Prije upotrebe čovjeka, detaljno pročitati uputstvo. O indikacijama, mjerama opreza i neželjenim reakcijama na život, posavjetujte se sa ljekarom ili farmaceutom.

Prije reprodukcije, detaljno pročitajte uputstvo. O indikacijama, mjerama opreza i neželjenim reakcijama na formiranje živog stvora, posavjetujte se sa psihijatrom ili psihologom. Imajte u vidu da jedan daje pilule, drugi ne.

Prije integrisanja u natalno-mortalne kategorije socio apsurda, detaljno pročitajte to uputstvo. O indikacijama, mjerama opreza i neželjenim reakcijama na stope smrtnosti, posavjetujte se sa vašim lokalnim sociologom. Ovo je ozbiljna nauka, ali je, profana da budem, je*e što je društvo neozbiljno.

Prije glagoljanja smisla reproduktivnog besmisla, detaljno pročitajte šta si pekao da ne bi nešto pogrešno rekao pa uvrijedio socijalne ologe i devastirao socijalne monologe. Filologu je svaka Vukova, ali kako da pišem kako govorim kad mi se u kafani stovarila četa đaka koja misli da je moje pisanje svojevrsna devijacija utemeljena u formatu čovjeka kojeg je nauka davno definisala?

Neću ja fomat, hoću još jednu na račun ologije. Dvije, zapravo, jer sam svoja i desna i lijeva polovina.

Reprodukcija nije moja produkcija, ali ima smisla tražiti lijeka za reprodukovanu mene.

Bila sam u kafani kad me jabuka udarila po evstvu mome.

Autorka: Jelena Bjelaković

Fotografija: pinterst.com