Zamišljam tvoje rukeKoliko li su duge?Da li mi njima možeš obrgliti grudi?Da li su ti dlanovi grubi?Da li vrhovima prstiju prelaziš preko mojih?Uvila bih se oko ruku tvojih u znak pitanjaPitala bih za sve zalaske što su ti bojili dušu i očiI jutra što su...

Srodne se duše po slovu prepoznaju Ja sam svoju po prvih šest "hej kid"Sa tim se ništa ne rimujeSem srčane aritmije Kad se tvoje ime promaje između pitanjaPa od srca do ganglijaPromajaRekla bih neštoAli nostalgija lupa kapcimaReči da ne prokisnu"Reci nešto!" Neće reči da propadnuSrce...

Jedne sam godine Od sebe otrgla Četvrtak Naivno Il' sam se samo tako pravila Nemilo Iz nebuha otgrla Pa svileno, meko vlažnim prstima Uvila u Bluz Ili blud Budna u ovo doba Ne pravim razliku Pravim meru razmaka Od tebe Na kojoj...

Gledaj me Ali oprezno Širom otvorenih očiju U polumraku U golom mraku Kako njišem kukovima Obrgljenih sopstvenim rukama Uz neku staru baladu Ni ne sumnjaj u to Da li te zavodim   Dodirni me Jednom rukom oko struka Drugom preko grudi Gde su svi moji ožiljci Ostali nesakriveni Gde sam ponajviše živa Gde sam ponajviše kriva Za sve...

  Godoova 16 Ponedeljak 24:01 Klupa sa leve strane autobuske stanice. Čekaj me.   Džoni je tih dana naporno radio. Sledovalo mu je teškom mukom i vrednim radom zarađeno unapređenje - Asistent Regionalnom Menadžeru (ne treba pomešati sa Regionalni Menadžer Asistent). Dolazio bi uvek prvi, deset minuta ranije, jer toliko mu je...

  Znate, umela je da stvara. Nije to stvaranje kakvo bi SANU svrstala u umetnost ili u nauku - nešto između. Zapravo oba u jednom. Siguran sam da ste sigurni sad gde ova priča počinje i gde se završava. Možda ste u pravu. Možda. Ona kaže...

Tamaru Naumović sam srela pre par godina. Prvo smo se "upoznavale rečima". Čitala sam njene tekstove koji me nikada nisu ostavljali ravnodušnom. Onda je počela da piše za Blacksheep i da zapliće jezikom svake srede. Slavko Stamenić je vrlo brzo upleten u Tamarino zaplitanje - kao...

Tačno je 327 koraka od autobuskog stajališta do tvoje kapije. Brojala sam. Dva puta. Brojala da bih ubila tremu. Za koracima sam ostavljala utisnute otkucaje srca u asfaltu. Ili je samo Zemlja u isto vreme pucala po tim šavovima. Naši sastanci su uvek bili neka...

Nosila je tonu nakita. Uvek. Na jednoj ruci prstenje, koje nikad nije skidala, na drugoj satovi i narukvice, oko vrata nešto na lančiću, što bi vazda motala između prstiju, šarena dugmad, na mestima gde obično dugmad ne stoje. Moja je majka domaćica, nema tu mesta...

Okvirno gledano Mi ne stajemo ni u kakav okvir Nemamo ni slika za ramove Ni ramova Nije tu bilo ni nas U okviru ta četiri zida Nismo mi tog kova Ti otuđen od svog bola Ja bolna Jer dugo nisam tuđa Pa k’o okovana Između tvojih ruku Pod tvojim grudima Zarobljenik...