02 maj Njemu, ljubavi

Da se budimo zagrljeni
isprepletanih tijela, emocija
nasmijanih lica
i rumenih obraza.
Da obrgliš svaku moju nesigurnost i strah
svakog puta kada me surovi svijet
dočeka van,
uhvati za rukav
I počne da broji godine,
upoređuje, ukalupljuje, osuđuje..

Želim
da jedine godine koje mi brojimo
budu one zajedničke u kojima se rascvjetavamo poput pupoljaka
iz dana u dan i stasamo ruku pod ruku u prelijepe ruže.
Da se ponekad, uz osmijeh
prisjetimo onih protraćenih godina
kada nismo ni znali da postojimo,
ti lutao ispraznim tunelima duša tražeći mene
a ja se krila u mračnom džepu svjetskog kaputa
čekajući tebe.
Da osjećamo, gorimo, volimo..

Koga je još briga za kalupe, glupake,
površne karikature i njihova jebena pravila.
Ljubav nije logična
niti objašnjiva.

Ja sam neočekivano našla dom u tvom srcu.
Tu su mi korjeni
i tu sam se
slučajno,
zauvijek nastanila.

Autorka: Danijela Jokić

Fotografija: weheartit.com