Ljudi su od početka navikli na laži Jer tako je lakše. Bajke imaju srećan kraj Jer je jedan čovek želeo Da deca širom sveta Dožive zabludu. Bajke su po prirodi morbidne i krvave. Originali su pojedeni Prebačene su u vesele boje i toplo nebo. Kao mali otkrio sam koliko laži gutam uz keks i mleko I...

Ona ne živi u zabludama trivijalnog sveta Prija mom biću Tako lako. Inteligencija mi je uvek bila presudna stvar. Zato me niko i nije zainteresovao sasvim. Nikada nisam pronašao Osobu na istoj talasnoj dužini Koja je pročitala mnogo knjiga I shvatila da se sa druge strane zida Vidi pravi život. Beda i očaj. Rastrgnute ulice Siromašna predgrađa Beskućnici na samrti Izgladnele lutalice. Gleda na život sličnim očima. Ima istu percepciju sveta. Obožava pisce za koje smatram da su bili Bogovi na zemlji. Glupost me je satirala na svakom koraku. Gubio sam se u svojoj nervozi Postajao ravnodušno odsutan. Bio sam hodajuća nevolja. Smatrao sam da je to sve što sam mogao da ispunim. Onda Sve se pretvara u dobro poznatu priču. Možda bi ovo i ispala savršena kliše priča Da slučajno nismo stvoreni da budemo drugačiji i svoji. I to niko neće promeniti. Hodamo po raspadu Iza zida Gde ljudi ne vide šta su godinama rasturali. Po mraku Jedna ruka pruža svetlost Osećam da lebdim. Jedino preostaje Da sedimo na oblaku Srećni u zagrljaju Dok ravnodušni ljudi ispod nas Umeju samo da mrze i uništavaju Sve što im je dato. Autor: Stefan Kirilov Fotografija: weheartit.com ...

Ne trebam tebi ja Tebi treba bol Koji je sad Poprimio moj lik. Jer lako je za nečim patiti Što se nikad neće ostvariti Što samo u snovima postoji I daleko je od stvarnosti. Jer bolje uzvišena patnja Nego jeftina sreća I tu bar znaš šta te čeka; Tu nema iznenađenja, Nema neizvijesnosti I ti uporno biraš taj...

Već trideset godina pretvaramo cveće u pepeo. Posle smrti najvećeg mrava pobila se njegova marva rasparčali su lažnu humku bratstva i jedinstva u mravinjake. U vremenu leta na Mars ipak verujemo u horoskop mentalna higijena nikada nije bila zapuštenija dok poslednji let boinga završava u svetskom trgovinskom centru. Izneverili smo te, Sergio bio si u pravu oni koji došli...

Kada god krenem Da posmatram ljude Vidim opšti haos prisutno nezadovoljstvo Isključene mozgove Usađene stavove Površno razmišljanje I ostajem nem. Nervoza preuzima vođstvo Baca živce Svuda po svetu nikad neću uspeti da ih ponovo sakupim Trošim se na gluposti Uvek samo na gluposti Pogađa me Svaki jebeni detalj Ljudske maloumnosti. Gledam ih puze u hordama Crpe svoj život poput večnih robova Pognute glave. Više nisu osetljivi na bičevanje Crna...

Mornar se vraća. Njegov osjećaj je usmjeren ka tome da  ponovo nauči hodati.  Osjete se izgubljeni zvuci mora, koji poput neke izgubljene muzike traže svoje note. Sakrivene su svuda  u oblacima, preko planina i nemira. Znam da sam jednom obećala da ću mu pomoći ako...

Odlučio si da se zatvoriš, tamo među one tamne i nepremostive visine, gdje osim tišine ništa više ne svira.  Misliš da ćeš biti srećan ako svaki put pregrizeš svoju vlastitu usnu i suze usmjeriš da pljušte niz blijede obraze? Možda da probaš da se vratiš,...

Svežu se nekad Svi dani U jedan I Ne može Da kaže Da traži spas;   Smije se na glas I tiho Jeca, A Mjesec U oblaku Mračan je i mlad.   Razvežu mu se sati Po grudima Nekada I Kucaju Sa pticima I svakakvim čudima;   Po ljudima Se oči Razliju, I Zvijerima, A zvjezdano nebo Nad glavom se klati -   Čas ovde ili Dva tu, Ništa ne stoji Ni u snu.   Autor: Mladen Đurić Fotografija: favim.com ...

Novogodišnja noć postaje čudna. loši sati se nižu. želim svakom da dokažem: život nije lak. Ljudi su tu Sede i piju Ne misle šta je to što održava Svakog od nas. Obične priče ne pomažu. Oni postaju par Samo za ovu noć uz petarde i buku Plove iz blama u blam. Kajanje jedino preostaje. Ponoć me vodi ka gradu Kroz...