Ako je priča sve što ostaje od nas, voleću je. Sakriti među prstima, i u ponekom osmehu. Onom koji je znao, da kraj postoji. I da je lakše, voleti ga. Bez reči. Uz poneki pogled. I mir tela. U tišini, toplih obraza. Na kiši. Uz...

Dobro znaš da si jedini Koga želim ujutru, Onako pospana Posle zvuka iritantnog alarma sata Željna dima cigarete I prvog gutljaja kafe. I da samo tada dok otvaram prozor Bude mi svejedno Da li napolju sija sunce Ili pada kiša, Jer moje dobro jutro Nije vreme, Ni godišnje doba, Moje dobro jutro je Jutro kada si tu ti. Autorka: Marija...

Da li si ikad gledao kroz zidove Obučen u tijelo slučajnog prolaznika Pokušavajući da vidiš život onih koje nikad nećeš ni sresti ni upoznati. Da li si ikad gledao kroz zemlju Obučen u tuđe oči, obučen u dva različita oka Pokušavajući da vidiš nečiju prošlost Ostatke jednog vremena i nečijeg postojanja Koje nikad...

Ti praviš  ljude od snova. Sanjaš njihova imena, dodaš im boje. Stvoriš oči pune ljubavi, doneseš cvijeće u rukama i zagrliš. Jako i beskrajno. Onako kako grle djeca, bezuslovno i čvrsto. Ponekad ne pustiš da odu tako daleko, držiš sve te ruke i misliš da...

Upasana kao svojevremeno Zoran Šijan, tumaram po kući sa šoljom u ruci. Neka stara, tri broja veća, dukserica je u trenerci. Podočnjaci posle ispitnog roka su tu, a i punđa na sred glave. Ranac stoji bačen preko kreveta, i dalje iz njega vire skripta koja...

Odbijam da plivam U moru besmislica Radije bih stajao Na suvoj zemlji Bez kapi vode Sa ciljem. Dani se i dalje gube. Nemam funkciju. Dišem I još uvek tražim malo mira Kutak za sebe Gde bih ispraznio glavu Jednim razgovorom Sa čovekom Sa one strane ogledala. Pitam ga: Gde ja to grešim? On me samo gleda Dok se kiša i sunce smenjuju. Ne šalju...

Ti si ona koja se obraduje kiši, crni oblak, tmuran i sam, koji nežno plače,                                  taj blagi osmeh koji imaš, te oči koje se cakle, Čoveče! Ti si ona koja me je navela ispod svog oblaka, gde kiša miluje. Zarobljen sam tu, sa tobom, bez tebe. Znam, lako je pobeći, nastaviti dalje, ali koja je svrha bežanja?...

Zagrli me, najčvršće. Da me zaboli više od tebe. Kada se budemo sreli, u nekom pokislom gradu, između tramvajskih stanica, gde putnici nervozno pale cigare ispod svojih kišobrana. Samo me zagrli tad. I ništa me ne pitaj. Ne bih znala šta da ti odgovorim. Ne pitaj me o budućnosti. Ne podsećaj me na...

Verujem u prošle živote, jer ti si nešto što se desilo u jednom. Ti si delirijum koji traje mesecima. Ti si kraj avgusta, semafor i sunce koje ti zlati kosu onog dana kada si kročio u mene, u moj nemir, potpuno nepozvan. Ti si ono mesto na klupi...

O meni možeš da saznaš Samo onoliko koliko zid dozvoljava Ako si ograničen u pogledu sveta Ili tup u glavi Videćeš jednu prazninu i veliko ništa. Obično crnilo. Ali ako umeš da zastaneš, Zagledaš se i samo malo razmisliš Shvatićeš da mi je drago što sam drugačiji. O meni možeš da saznaš mnogo samo ako...