Naštimovaću jedan savršeni osmeh. Obući ću omiljenu kombinaciju, najšareniju! Naravno, bele starke i zelena torba. Biću proleće u ovaj sivi letnji dan. U inat kiši, kupiću žuti kišobran i zamisliću sunce. Pustiću neku veselu pesmu, i dok čekam zeleno na semaforu, tapkaću u ritmu. Optimistično...

E ujo  moj, kada bi ti znao šta ja sve nosim u sebi, ne bi me savetovao da „Sedim gde jesam“, ne bi osuđivao moje želje i snove...