Bez inspiracije u ljudima!

Ne pišem na silu, ne ide to tako… Samo takva su vremena da su ljudi prazni i u ljudim ne vidim ono što vidim i čujem u kiši, brezi pored puta, nekom tamo gradu iz novina ili izmišljenoj državi.

Čovek je čudan, prazan i nezadovoljan sobom i svetom oko sebe. Razloga da se bude namrgodjen ima hiljadu, a samo onaj jedan, za osmeh ne želimo da vidimo.

Šta je danas Čovek? Zvanje? Titula? Teško dostižna i nimalo poštovanja. Ili je to reč ismejavanja. Jel lako biti Čovek? Postoji li škola za to? Ili su svi nestali. Par dobrih primera se čuva, daleko od očiju savremenog sveta, trudeći se da sakrije svoj indetitet čovek da ne bude ismejan od većine.

inspiracija

 

Čovek danas ne postoji. Ili se dobro skriva pod velom većine. Svi smo nestali i postali smo Savremeni, Moderni, Drski, Bezobrazi, veoma Pametni! Nestali smo kao Čovek. Mi smo kompjuteri, mobilni telefoni, automobili, mi smo novac! Mi smo postali predmet. Daleki i hladni. Radimo na struju. Bez sopstvene volje.

Više niko ne postoji. Svi smo izmišljeni?! Ko ste vi? Ko sam ja?

Ja više nisam Ja… Gledam u monitor, čekam da progovori. Da zapišem svaku njegovu reč! Da bih se nazvala piscem.

Ja ne postojim kao pisac, ovo ne pišem ja… Možda izmišljam sebe da bih opravdala reči koje mi dolaze od ne znam kuda… Reči koje skrivam, skrto čuvam od ljudi bez osmeha. Ja sam nevidiljiva! A tu sam. Ponekad se vidim u ogledalu.

Taj beli papir na krevetu i sveska ispod stola, jesam li to ja?! Ne bojim se. Ne dišem. Nema me. Ako sam ja beli papir, malko sam izgužvana, ili samo umorna. Ili sam do pola istrošena olovka?!

Čekam prave reči da otkriju ko sam. Da počenem da postojim, da udahnem prvi put, udahnem kroz reč. Živeću pasus po pasus, ne zeleći kraj. Disaću sve snažnije pisati sve više. Trčaću po papiru. Veseliti se uz rimu, a zaljubiću se u poeziju. Pisaću život! I završiću se… Nijedna olovka ne traje večno, vreme je skraćuje i troši. Nestaću sa poslednjom reči. Živeću večno kroz reči na papiru… Ostaću urezana u život, u papir… Zauvek!

Jasam ja to?! Pisac, papir ili olovka?!

Ne nisam to ja… Monitor je opet progovorio!

Autorka: Maja Jovišević

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Ostavi komentar