Apprivoise moi, nosim ti u prstima cveće. U ušima suze, mesec razapet na raskršću lutanja. Ja, plavi čuperak, oplakujem Antića. Ja, kamen iz reke a s poljupcem neba, nosim ti u prsima kalem.   Apprivoise moi, voćnjake ti stopama ljubim i kajsije zrele ostavljam kao mrvice, kao putokaze. Došla sam da  uspavam noć, da preskočim most od Glasinčaninovih karata za poker i preferans. Došla sam...

Da li se divljim ženama, poklanja divlje cveće? Ili neki ljiljani, nežni? Je l' im rascvetali, purpurni božur, u čupavu kosu uleže? Ili njihov miris jorgovana, na jagodicama. Ako duboko udahneš, nozdrve steže. Da li se zbog divljih žena, cveće uopšte reže? Ili samo poneki divlji cvetić, za buket, može da se ubere. Ko im uopšte i poklanja cveće? Kad su od...

Vaskrsao sam jutros kao Isus. Sinoć sam poginuo hrabro kao „Bik koji sedi“. Nisam povukao u smrt 12 vojnika kao on. Povukao sam gajtan na vodokotliću malo jače, i izazvao biblijsku poplavu u wc-u lokala. Nažalost, Mojsije nije bio tu da razdvoji vodu na dva...

-Za poeziju je potrebna samoća. Pesnik nije timski igrač,niti će to ikada biti. On je okrenut sebi i svom unutrašnjem životu. On dolazeći do svojih personalnih,intimnih otkrića, često dolazi i do onih univerzalnih! -U poeziji nema takmičenja. Ukoliko glad sujete želite da utolite u poeziji nemojte. Pobede pesnika često...

  ( To je morao biti Bog) Ne, nisam verovala u Boga nikada, odgovorila je Blabla svom dugogodišnjem prijatelju. Bio je to jedan od onih dokonih razgovora, dok čekate autobus koji će vas odvesti do željene pivare, kafane ili čega već… A on je bio sasavim...

Budi tu, i kada ja više ne budem tu. Kada se izgubim, zalutam u nekoj staroj ulici, među rustičnim fasadama. I celu noć ostanem zagledana, u visoke prozore, na sobama obasjanim lampama. Budi tu, i kada ti kažem, da te ne želim tu. Jer znaš da je to, moja najučestalija laž. U koju odavno, više ni ja ne verujem. A...

  Znam da će jednom da ti jave: - Nadživeo si, Skapala je od nerešive bolesti.   I tad, pretpostavljam, Slomiće te, utući, Nikad izgovorene reči. Nadovezaće se suza Kao i što obično biva; Naposletku smrt će me izmeniti, Bićeš siguran da i nisam kriva Toliko. Reći će ti potom štošta o mom nebu, Prepričavaće ti ukratko čitav svemir Kojeg...

Mama je umrla. Što je zbilja glupo. Jer svi  znaju da mame to ne rade. Ne znam šta joj je to trebalo. Mogla je umesto toga da isprobava letnje haljine ispred regala. Ili da muti puslice u kuhinji, pa da joj opet ne uspe. Svi   znaju...

- Čekaj, ti njega ne poznaješ? - Ne. - To je prva rečenica koju ti je napisao? - Lepo ti kažem: lažno ime i prezime, lažna fotka na profilu i to pitanje. - Paranoišeš! Odakle ti to da je lažna? - Misliš da bi mi stvarno lik iz crtanog filma...