Dovoljno daleko da nedostaješ čak i onima koji ti nikad nisu izgovorili ime otišla si iz ovog grada koji pjesnicima nema više ništa da ponudi. Bila si refren koji su zviždali konobari u kafanama u kojim sam te zaboravljao, bila si strofa u jednom drugom gradu u biblioteci filozofskog fakulteta na kojem nikad nisam diplomirao...
Tebi je kao i svim princezama mjesto u bajci sa hepiendom a u mojim pjesmama žive samo patuljci koji kopaju po tamnom rudniku moje duše, izgubljeni u lavirintu mojih misli, osuđeni na mogućnost umiranja u samoći. U mojoj pjesmi, kad zagrizeš otrovnu jabuku nema natrag ne vaskrsava se ni pomoću religije a kamoli od poljupca (uzgred,...
Cerimo se životu u lice oluja se u nama stišava kao krov na kući lutalice i proljeće ovo prokišnjava. Pa se desi, neka suza sklizne niz obraze gdje je osmijeh bio, zasvijetle te oči tirkizne u kojim se Svemir ugasio. Kiša dugu nebu poklonila april pijan stihove mi bunca, naša lađa brodolom usnila i rađanje nekog...
Ne postoji objašnjenje, igrali smo se likova iz romana, nismo glumili a ispalo je kao na filmu. Vozovi su pregazili psa on ih je previše volio. Ludak u liku pjesnika izmislio je ljubav. Magija je trenutak kad se sreću pogledi, tvoje oči ne plaču i ne razlikuju boje. Epilog nije kraj i ne može to...
Možda je trebalo da umrem neke od tih jeseni kada su kiše još uvijek padale u novembru i nisu imale ukus suza. Smrt ionako više nije neki čin sem kada odu likovi sa pedigreom i bez ličnosti, lutalicama ne preostaje ništa drugo nego da žive. A živjeti ne znači stariti, naprotiv, starati se da ne...
Odagnajte crve ali zadržite sumnju. Posumnjajte u sve što se kreće i govori, posumnjajte u svaku riječ i time joj dajte značenje, posumnjate u život i pronađite smisao, obesmislite stvarnost sumnjajući u maštu, obesmislite smrt sumnjajući u Boga. Ne prihvatajte definicije kao način življenja, ne prihvatajte zakone kao konačnost, posumnjajte u vrijeme kao...
Nije ovaj lunatik od februara ono što te plaši niti sjeverac što ledi kosti, dah i poglede. Nego proljeće koje dolijeće sa jatima selica i hordama skitnica, ono nekako uvijek nagovijesti ljubav, premosti daljine, izmjesti tokove svijesti i po pravilu ostane nedorečeno. I nije ova noć isprekidana lavežom pasa dovoljno istinita da posvjedoči samoću, tako neophodnu jednoj ljubavnoj pjesmi. Istinito je samo ono što...
Probudiš se sa 25 godina u džepu na trenutak poželiš da je ona tu, popiješ kafu i rakiju i onda napišeš pjesmu. Probudiš se sa 25 godina u džepu u ogledalu isti lik ista njuška, veći podočnjaci i manje kose. I ista želja, da ne postaneš nešto. Probudiš se sa 25 u džepu, zašto...