17 jan Pjesma za moj i tvoj 25. rođendan

Probudiš se sa 25 godina u džepu

na trenutak poželiš da je ona tu,

popiješ kafu i rakiju

i onda napišeš pjesmu.

Probudiš se sa 25 godina u džepu

u ogledalu isti lik

ista njuška, veći podočnjaci i manje kose.

I ista želja, da ne postaneš nešto.

Probudiš se sa 25 u džepu,

zašto u džepu?

Valjda zato što je sve što si imao

oduvijek moglo stati u jedan džep

na staroj teksas jakni.

Ili zato što si u ruksacima

navikao nositi knjige

a u vrećama đubre.

Probudiš se

sa šupljim džepovima

i trpaš dane u njih bezbrižno

kao i ranije,

knjiga čeka da je napišeš,

drvo da ga posadiš,

roditelji diplomu,

profesori opravdanje,

a ti kao i uvijek

čekaš konobara

dok ti Štulić promuklo

poručuje da sve ima smisla.

Probudiš se srećan što si se

probudio

bez straha da zaspiš,

probudiš se kao proljeće

desetog u aprilu ili bilo kog

drugog, probudiš se sa 25 ili 27.

Zar je važno, sve dok se ona

budi…

Na trenutak poželiš da je tu,

popiješ rakiju ,

napišeš pjesmu

strpaš u džep i nastaviš

dalje niz ulicu…

Autor: Bojan Milidragović

Fotografija: tumblr.com