Jesen(jin) s proljeća

Cerimo se životu u lice
oluja se u nama stišava
kao krov na kući lutalice
i proljeće ovo prokišnjava.

Pa se desi, neka suza sklizne
niz obraze gdje je osmijeh bio,
zasvijetle te oči tirkizne
u kojim se Svemir ugasio.

Kiša dugu nebu poklonila
april pijan stihove mi bunca,
naša lađa brodolom usnila
i rađanje nekog novog Sunca.

A proljeće raduje se ljetu,
svojom će ga smrću oživjeti,
nije novo na ovom svijetu
ni živjeti a ni umrijeti.

Autor: Bojan Milidragović

Fotografija: tumblr.com

bojan-milidragovic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.