12 dec Svjedočenje kožom

Prasak zvijezda u daljini. Srce jače lupa. Zjenice se šire. Vid je ograničen. Dodir je bolan. Plašljiv. Prsti kao da miluju žar. Tvoja koža gori. Moje oči traže svaku tajnu na tvom tijelu. Prsti pamte dodirima. A onda tvoj uzdah!

Sjediš mi u krilu. Sklapaš ruke. Stvaraš omču koju želim oko svog vrata. Osuđuješ me na sreću. Ljubiš me. Crtaš usnicama po mojoj koži. Osjećam toplinu. Nije to samo strast. O, vjeruj mi draga! Želim da te imam dok muzika svira. Bluz. Prizivam mrak.

Gnjavio sam samoću. Inatio se sa životom. Prkosio moćnicima. A ti! Ti me lomiš. Ti me pokoravaš. Ti si draga, nešto drugo. Kunem se. Zar ti nije dovoljno što mi mrsiš osjećanja vezujući riječi koje bi da krikom poderu sreću i raspale Supernovu. Ali ja ne znam. Nemam riječi kojima ću obećati sjaj i slavu, ljubav beskrajnu. Imam srce koje želi samo s tobom. Ali plašljivo je. Ranjeno bezbrojnim ljubavnim izdajama. Htio bih da ti posvjedočim o svojoj ljubavi prema tebi kroz dvije-tri riječi. Ne mogu. Ne znam. Izvijaš svoje tijelo dok mi sjediš u krilu. Zarobila si moju dušu dajući joj slobodu. Poljubac s puno buke. Smijeh, zatim! Koliko ljubavi imam? Kišama davnim je oprana. Na peronima velegradskim je zamišljena.

Tvoje lice, poljubac i dodir. Miris tvog tijela. Sramežljiv i iskren pogled koji nestaje u tvojim sklopljenim, bijelim rukama. Miris mlijeka mi u nosnicama. Ne, nije to obična strast. Miriše na ljubav. Mirišeš na majku moje buduće djece. Sklapam svoje ruke oko tvoga vrata. Prilazim bliže. Ljubim te po vratu. Prvi put nemam velike riječi, ja koji sam uvijek imao spremnu veliku riječ; laž.

Draga, zakletve su lomljive. Riječi su isprazne. Frazetine su za ulične i jeftine djevojke. Priđi bliže. Ti si ljubavi, nešto drugo. Ti si moj davno zamišljeni raj. Moja djevojka iz snova. Ti si ona koja je šetala mojim bijelim papirima sklapajući moje životno djelo. Iluzija nemam. Bio sam usamljen. Upoznao sam bol. Često sam dušom sklapao riječi za tebe. Dalek je put od srca i duše ka jeziku. Nevješto pričam. Oprosti mi. Ja te volim najviše. Ne znam bolje i savršenije. Založio sam samo svoju kožu. Pogledaj jezu koja grize moje ruke. Želim da ti pokažem i ove srse koji klize niz kičmu. Priđi, možda čuješ slomljeno srce koje skuplja simpatije mojih uzbuđenja koja se kote i šuruju s adrenalinom koji udara moj razum. Možda čuješ lepet krila moje duše. Možda shvatiš da je moj život počeo tvojim prvim pogledom. Možda ti kažem da sam davno, na jednoj željezničkoj stanici dok se voz valjao bučnim šinama u daljini, vidio tebe kako širiš ruke i vrištiš maznim glasom: „Mili! Miliii!“.

Zalog za našu zajedničku budućnost je ova koža koju danas poderanu sklapaš svojim poljupcima. Nema razloga za dilemu jedina moja. Ne obećavam bajna jutra, velike riječi, odlaske na kraj svijeta, čarobna ljetovanja i topla zimovanja. Samo jedno mogu, ovom kožom koju si božanskim dodirom iscijelila, obećati: „Kad ti bude najteže, ja biću tu; da obrišem suzu iz tvog oka, da poljubim bolno mjesto, donesem čašu vode, pokrijem tvoje noge i dodam maramicu. Ponudim ruku za nezgrapan ples i poljubac za dobro jutro. I da! Mogu ti obećati i ove grudi da na njima predahneš. Ja drugačije ne znam. Svjedočim svojom kožom. Kunem se knjigom koju ti nudim kad zime stegnu i čašom crnog vina kad sklonjeni u toploj sobi nazdravimo sreći u inat sudbini.“

Toliko riječi stane u samo jedan dodir… Osmjeli se i izazovi vječnost. Zaključaj me u svoje srce…

Podari mi slobodu i baci ključ. Robujući tvome srcu, ja izazivam sudbinu. Samo tako, ja mogu sve.

Autor: Mirnes Modrić

Fotografije: pinterest.com