Sve moje tišine

Srušila bih sve zablude o tebi. Polomila bih svu ravnodušnost. Izvini što ne želim da slušam zvuk tišine. Sastavljala sam svaki delić sebe, pravila sam te od stakla. Hajde da se sastavimo i maštamo. Taj svet mi odgovara. Moja labilnost tad izlazi na vrata. Neki unutrašnji glas mi govori da odustanem, a već u sledećem trenutku da se borim.

Razgovaram sa njim dok se voda sliva niz moj vrat. U glavi se premotava film svih zajedničkih momenata. I dolazim do onog kada si se otrgao. I tu stajem. Voda polako skida svaki ožiljak i teče sve brže. Spira sve tragove tvojih usana i dodira i na tome se zaustavlja. Taj momenat je zaustavljen.

Pravim te od uspomena. Ali se uvek prokleto srušiš. Znam da je to znak. Da li i tebi san neće na oči? Neka. To je samo neprospavana noć.

Stojim pored prozora i osećam kako se sve ruši. Izvini što ne mogu da sprečim. Izvini ako je glasno. To je samo zvuk pucanja ponosa. I svega unutar mene.

nema-tacke-za-nas-blacksheep-rs

Autorka: Saška Mihajlović

Foto: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.