25 dec Smiješno da crkneš

Izvinite, ali meni je dosadno!

Meni je smrtno dosadno na ovom vašem svijetu. I zgrožena sam. I smiješno mi je. Užasno mi je smiješno.

Ljudi su mi smiješni. Oni i njihova (ne)djela koja govore

više o njima samima nego o onima kojima ih iza leđa čine.

Da pukneš od smijeha! A uopšte smiješno nije.

Trebalo bi plakati nad sudbinom čovjeka ovog vremena,

A meni se baš smije!

Tužno je to, i žalosno, i ovo mjesto na koje smo stigli uopšte lijepo nije.

Gdje smo to, pa prepoznati se ne možemo?

U kakvu maglu smo to zalutali? I ima li joj kraja? Dokad ovako?

Još godinu, dvije? Deset? Stotinu? Ni cijeli jedan vijek izliječiti nas neće.

Krenuli smo nizbrdo, kao lavina;

Točak sudbine je pokrenut i neće ga baš tako lako zaustaviti moći.

„Imamo se“ (možeš mislit’), a zapravo ni sopstvenu dušu više ne posjedujemo –

Otišla je, napustila naše tijelo onog trena kada je shvatila

Da mu nije potrebna za njegova čisto tjelesna uživanja.

Ljudi su MRTVI.

Ostala su samo njihova tijela koja, poput zombija,

Lutaju kroz maglu ovog svijeta i žive za to da nanesu bol jedni drugima.

A meni je dosadno, smrtno mi je dosadno! I smiješno…

Smiješno da crkneš!

Autorka: Tanja Spasojević

Fotografije: weheartit.com, blogspot.com