22 mar Šljokice – stranac – ljubav

Na na la la nisi se probudila, zato nisi videla igrale su sene. Svira Tišina od Bajage.

Stojeći  u spavaćoj  sobi, prelazim prstima po rubu haljinice koju sam odabrala  za večeras. Smijem se  šljokicama. Ili ću staviti šešir ili ću te „zadaviti“ dovikujem sestri. Večeras sam odlučila da ću zaboraviti  iznenadni  osjećaj  praznine na mjestu gdje mi je bilo srce. O da, nedostaje mi.  Zabaviću se, pa ja sam živo biće ( čitaj ja imam svoje snove). Uz ruž boje ciklame nabacujem osmjeh. Možemo da krenemo! “Mala kafanica“ je posjećala na vrijeme  viktorijanskih stilova. Izgledalo je sve tako malo, mračno i prebukirano vrelim tijelima. Gužvali su se oko šanka –  pomislih: šta ćeš tu, bleso? Progurala sam se do šanka, crvenih obraza, kose vlažne od znoja i dima.

– Izvini! – rekoh konobaru, pokušavajući da obrati pažnju napravih čudnu grimasu iznerviranosti.

Naručujem martini i žalim što Tamara nije tu, inače sa njom otpijam gutljaje ovog savršenog soneta đžina. Sestra nazdravlja boljem sutra. Atmosfera je bila na vrhuncu, a muzika toliko glasna da sam je osjećala u svojim koščicama, to me natjera na „njihanje“ u ritmu muzike.

– Hej – divno plešeš malecka, sama si? – Stranac me potapša po ramenu.

– Nisam sama i nisam malecka – odgovorih mu.

– Uvijek si tako arogantna – pomilova me po kosi.

– Ne, samo me ne privlači tvoj govor i laskanje. (Pomislih, pustite me ljudi da plešem).

– Znači, ipak si solo?

– Misli šta hoćeš, stranče! Već vidim iznad svoje glave upitnik, u oblačiću piše – Zašto da budem sa nekim frajerom samo da bih izbjegla ovakva pitanja.. ono kao imam momka!

– A… pa iza tih grubih riječi krije se janje malo, siguran sam.

– Umijem da plešem i bez litre piva, ako te interesuje umijem da sijam i bez momka.

– I furaš se na ljubav i filozofiju, zasmijavaš me.

– O da i tebi je kao i meni živjeti i čekati. Nauči živjeti, da vjerujem u ljubav.

– Komplikovano shvataš život, emocije danas ne postoje – poče da mi pucketa prstima ispred očiju dočaravajući kako je sve prolazno.

Ne znam da li me je pomalo nervirala ta bahatost  ili zabavljala, dovikujući  mu otplesala sam u gužvu:

– Stranče, ljubav između dvije osobe treba da je mnogo više nego potreba i ne kreći u provod pred lica ološa sa iskrenošću gdje će se naći neko kao ti da te ismije zbog iskrenosti.  Oni koji dišu boje ljubavi i plešu u ritmu ljubavi nikad im nije dosadno.

Autorka: Zorana Košpić

Fotografija: favim.com