Inspiracija u meni je mrtva.   Trulež jednog pisca nagriza zdravo tkivo i širi se poput gangrene, pleni i osvaja, pretvara telo u voštano crnilo. Oblećem skučeni dnevni boravak, povremeno bacajući pogled na trg katoličke porte. Ispunjen je grajom, poznatom, belom bukom. Na noćnom stočiću, Dostojevski i porcelanska šoljica...

    I mrzim Te tvoje priče O dadaizmima Lapurlatizmima I sve knjige Od kojih Ne mogu da te odmaknem. Jer ja ne znam ništa O tim romantizmima I tvojim Cinizmima. Tu sam samo Da te gutam pogledima I ponekad dotaknem. I mrzim Lolitu, A i Unu I našu Jelenu koje nema Na koje misliš da ličiš Kog đavola misliš da ličiš Kad ne ličiš Niti si...

Izraženih podočnjaka i čupave kose, sedela je tik uz prozor i između dva zalogaja piletine i omiljenog gaziranog pića, osetila pogled koji je dolazio od susednog stola. - Eskjuzmi, spik ingliš? – pitao je crnomanjasti dečko, njenih godina. Začuđena, potvrdno je klimnula glavom. - Aj džas vontid...

Njegov glas između žica vibrira i vodi do najdublje tame gdje se čekam i imam 15 godina i sve je počelo- ćutanje, zatvaranje, bjekstvo. Njegovi stihovi, u malom, zagušljivom baru, gutaju vazduh dim, poglede, i dovode svemir do ispod naših stopala u tom trenutku mi možemo sve pa zato samo sjedimo i u hipnozi drhtimo. I nije li pomalo tužno što će me...

Sinoć sam srela jednog lepog stranca, negde oko ponoći pridružio mi se i prekinuo tišinu. Iako smo ćutali, razgovarali smo mislima, pogledima, vremenom. Sve vreme svesna njegovog prisustva, nisam se mogla naslušati njegovih misli, nagledati njegovog pogleda i obradovati vremenu koje mi je poklonio. Lakše mi...

Na na la la nisi se probudila, zato nisi videla igrale su sene. Svira Tišina od Bajage. Stojeći  u spavaćoj  sobi, prelazim prstima po rubu haljinice koju sam odabrala  za večeras. Smijem se  šljokicama. Ili ću staviti šešir ili ću te „zadaviti“ dovikujem sestri. Večeras sam...

I believe in the kindness of strangers.  I do. I really do. U životu su nam potrebni ljudi na koje se možemo osloniti. Kojima možemo verovati. Prizvati ih u pomoć onda kada nam je to potrebno. Ali, šta ako, sticajem nekih manje srećnih okolnosti, i pored podrške dragih ljudi,...

  Roman „Stranac” Albera Kamija je roman o ljudskoj egzistenciji i apsurdnosti života, čovekovoj otuđenosti i njegovoj nemogućnosti da ostvari dublju povezanost sa svetom koji ga okružuje i u kojem živi. Sam naslov upućuje na jednu takvu viziju sveta i života. Mersou su svet i društvo,...