31 maj PUTOVANJE IZ SNOVA

Svijet je satkan od želja, i svi uvijek nešto žele, nečemu teže, o nečemu sanjaju i ka nečemu koračaju. Nisam ni ja ništa drugačija. I koji bi i bio smisao života kad bi besciljno, beželjno i bez snova koračali kroz život. Što bi Đole Balašević rekao: “Spisak mojih snova je dugačak, a na prvom mestu sad ste VI!” O, da, svi mi imamo tu neku osobu koja je prva na spisku naših snova. Onu koja se polako ušunja u život, pod kožu, onu koja je tu u našim mislima čim otvorimo oči i onu sa čijim imenom na usnama zaspimo. Ali isto tako imamo i ostatak pozamašnog spiska koji želimo da ostvarimo, mjesta na koja želimo da odemo….

I ja onda polako krećem na moje putovanje. Znam koje je ciljno mjesto, ali isto tako ne znam ni kad, ni da li ću stići tamo. Samo jedno znam –  to je najljepše mjesto na svijetu! Imala sam tu čast  samo par puta da svratim tamo. I svaki put sam poželjela da zauvijek ostanem. To je ono mjesto na kome stane vrijeme, zaustavi se svemir i osjećam se kao centar svijeta! Kao glavna faca! Kao neko ko je osvojio Mont Everest! I kao neko najsrećniji na svijetu! Da, da, još i ljepše nego sve ovo napisano! Siromašan je naš jezik za tu pravu riječ koja bi opisala osjećaj sreće kad konačno doputujem na odredišnu stanicu. A šta radim usput? Pa, usput se trudim da živim i da svaki tren činim sebi zanimljivim i uspješnijim. Ne može tamo da stigne bilo ko, u tome i jeste poenta. Zato svaki tren smišljam kako da ostvarim svoj san, svoju želju, koju novu foru da smislim da se za tren stvorim tamo i uživam. Nekad i tugujem. Valjda me taj neki glupi osjećaj savlada na tren – onaj osjećaj da nikad više tamo neću stići! Ali se trgnem i ne predajem se! Nikad ne znam kad će to mjesto iskočiti ispred mene, jer nikad ne znam gdje je, i svaki moj korak je koračanje ka želji. Možda to sve ne bi imalo toliku draž kad bi mogla da kupim avionsku kartu, uzmem taksi i eto me, stigla sam! O ne, to nije tako jednostavno! Čak štaviše, nimalo nije jednostavno. Za većinu ljudi za mjesto koje sanjaju da posjete avionska karta bi bila rješenje ili bar dobar dio rješenja. I onda me pitaju kako ne želim da kupim kartu i negdje odem, a ni ne znaju da ja dok pričam sa njim putujem kroz svoj svijet snova do cilja…

I slušam ih kako pričaju o velikim gradovima, o nekim silnim kulama, raznim vodopadima, kojekakvim ulicama, svjetiljkama i fontanama, a ja samo razmišljam da oni nikad nisu bili u njegovom zagrljaju i zato i ne znaju koje je najljepše mjesto na svijetu.

Moje putovanje se završava u njegovom zagrljaju, čim stignem živim svoj san, zatvorim oči naslonim glavu na njegovo rame i uživam u najljepšem mirisu – mirisu njegove kože koji nijedan parfem ovog svijeta ne može da zamijeni. Obgrlim ga rukama i imam osjećaj da sam obišla cijeli svijet, posjetila sva mjesta, zavukla se u svaku rupu, preplivala mora i okeane i na kraju sam stigla tu, na NAJLJEPŠE MJESTO NA SVIJETU! I ne želim nikad više nigdje da idem i gdje kod da odem želim samo tu da se vratim.

Njegove ruke su se olabavile, odmakao me od sebe i stavio šake na moja ramena, počeo nešto da priča a ja… ja sam opet kupila kartu svojih snova za već dobro poznatu destinaciju – NJEGOV ZAGRLJAJ!

Autorka: Jelena Matović

Fotografije: pinterest.com