10 sep PRONALAŽENJE (SEBE) U DRUGIMA

Možda u pokušaju ( traženja smisla u tome ) da možemo svih voljeti, postajemo sve više lažni…

Želio bi se dijeliti za svih, a istodobno ostati svoj. Jer sa svakim (kojeg voliš) dijeliš neki manji ili veći dio svoje svijesti – druge boje, drugih frekvencija, i koliko god je svaki od njih za tebe poseban, ne postoji takva cjelina kao što si sebi sam.

To je rečeno svim religijama i mudrostima; da moraš ljubiti SEBE kako bi ljubio druge… Da nisi malena kap u oceanu, nego čitav ocean u malenoj kapi…

Ali na kojoj granici te spoznaje treba zastati da se sve u laž ne pretvori. Jer kad ego zaslijepi čistu čovječnost, ona lako izblijedi… I tako trudeći se pripasti svima (na svoj način) postaješ sve manje svoj (na tuđi način).

Postaješ lažna umišljenost bez granica, što mijenja boje i frekvencije po drugima… kako gdje i kako kad. I može se lako izgubiti bit, pa umjesto želje da voliš  ‘sve’, želiš samo da svi vole tebe (ako ne i sam sebe najviše).

Možda u pokušaju da voliš čitav svijet izgubiš smisao sebe…

Ali možda ga opet i pronađeš.

Autorka: Antonia Kralj

Fotografije: pinterest.com