11 jul Prihvati
Dedi je poslednjih par nedelja bilo loše
i te večeri sam naslutio
da verovatno neće dočekati
jutro.
i te večeri sam naslutio
da verovatno neće dočekati
jutro.
Poranio sam, ušao u očev stan
i odškrinuo vrata
dedine
sobe.
i odškrinuo vrata
dedine
sobe.
Deda je ukočeno
gledao u
plafon.
gledao u
plafon.
Usta su mu
bila
poluotvorena.
bila
poluotvorena.
Otac je sedeo u kuhinji
i potvrdio mi
prizor:
i potvrdio mi
prizor:
„Da, da, preminuo je noćas.“
Suze su mi
tekle niz
obraze.
tekle niz
obraze.
„U koliko sati?“
„Ne znam, u neko doba sam
zaspao u svojoj
sobi.“
zaspao u svojoj
sobi.“
„Prevrtao se tamo u samrtnoj agoniji
možda je ipak trebalo
da budeš kraj
njega.“
možda je ipak trebalo
da budeš kraj
njega.“
„Ma đavola! Čovek se rađa sam i umire sam.
U suštini je uvek tako. I tokom života je sam.
Prihvati to. Trebalo bi da već to
U suštini je uvek tako. I tokom života je sam.
Prihvati to. Trebalo bi da već to
shvataš.“
„Možda si se uplašio.“
„Misli šta hoćeš.“
Otac je izašao
da poruči mrtvački
kovčeg.
da poruči mrtvački
kovčeg.
Ja sam sedeo
na
kauču.
na
kauču.
Deda je ukočeno
gledao u
plafon.
gledao u
plafon.
Već mu je
bilo
svejedno.
bilo
svejedno.
Autor: Marko Antić
Fotografije: favim.com
Nema komentara