Dedi je poslednjih par nedelja bilo loše i te večeri sam naslutio da verovatno neće dočekati jutro. Poranio sam, ušao u očev stan i odškrinuo vrata dedine sobe. Deda je ukočeno gledao u plafon. Usta su mu bila poluotvorena. Otac je sedeo u kuhinji i potvrdio mi prizor: "Da, da, preminuo je noćas." Suze su mi tekle niz obraze. "U koliko sati?" "Ne znam, u neko doba...