Ponedeljak

Da li ti nedostajem
kada ne razmišljaš
ni o čemu
A slike se same vraćaju
iz nekih
davno proživljenih vremena
Da li ti nedostajem
kada piješ prvu kafu,
dok listaš novine
iako znaš da te lažu
Ili možda kada žuriš na voz
Pa se i u toj brzini
na tren zapitaš
Gde sam se ja uputila tog jutra
Ili (verovatno) još uvek spavam
Jer tek je šest i trideset
Pa dok putuješ,
čitavih dvadeset minuta,
razmišljaš
kako bi bilo divno
da taj voz ide za Novi Sad
Jer ima previše topline
u tom gradu
Da li zbog onih slika
što se uporno vraćaju
ili iz nekih, naizgled
zaboravljenih razloga
Ili ti možda nedostajem
kada si zatrpan poslom
i poželiš da čuješ
dobro poznati glas
Pa ti se učini
kako je sve moguće
i da ćes uspeti da izguraš
još jedan težak dan
Da li ti nedostajem
kada zapadneš
u depresiju nedeljom popodne
jer sutra je, zamisli, ponedeljak
a taman si počeo
da uživaš u vikendu
koji tako brzo prođe
Kao i ono naše
jer te nisam na vreme pitala:
Da li ti nedostajem?
Jer ako ti tek sada
nedostajemo
knjige, šetnje,
kafe, večere,
lagani džez petkom uveče,
smeh do besvesti,
Novi Sad i ja,
sve pre toga bilo je
kao tvoj ponedeljak
I zaista ti ne zameram
ni zbog čega
Jer ti si uvek kasnio.

Autorka: Milena Opačić

Fotografija: weheartit.com

milena-opacic-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.