OKONČANJE KOŠMARA

Sanjao sam Nemačku

Otišao sam da radim trbuhom za kruhom

Ali drug me je povezao sa sumnjivom porodicom

U pitanju je bio šverc odeće, mislim

Živeli su u starim, drvenim zgradama sa zajedničkim klozetom

I sobe su bile skučene

Dodelili su mi sobičak br. 33.

Stari posteri, ploče

Svako od stanara je ponešto uzimao, ili dodavao

Možda je jednostavno zaboravljao stvari tokom selidbe

Ili bi zaveštao predmete zgradi.

Pamtim ploču Ramonsa

Poster žapca Kermita na zidu

I da u sobi nema gramofona.

 

 

To je bio tek početak

Jer ponovo sam bio kod kuće

I bezbrižno trčkarao sa svojim psom, ženkom hrta

Po brežuljku iza zgrade

Igrao se sa kućnim ljubimcem

Uginulim pre jedanaest leta.

 

 

Zatim sam u ulazu zgrade sreo komšiju sa gornjeg sprata

Ima par godina kako je preminuo od multipleks skleroze

Verujem da do zadnjeg dana nije skinuo dres „Partizana“.

U snu je bio srećan i prilično zdrav

Imao je nekakve magične proteze od plastike i hodao je obučen

Donji deo trenerke i taj dres „Partizana“

Išao je na utakmicu obasjan Suncem.

 

 

Buđenje. Glavobolja. Jutro.

Tvoje  „volim te“.

Kraj noćne more.

Još uvek sam bio živ.

 

kosmar

 

Autor: Marko Antić

Fotografija:

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.