Da se budimo zagrljeni isprepletanih tijela, emocija nasmijanih lica i rumenih obraza. Da obrgliš svaku moju nesigurnost i strah svakog puta kada me surovi svijet dočeka van, uhvati za rukav I počne da broji godine, upoređuje, ukalupljuje, osuđuje.. Želim da jedine godine koje mi brojimo budu one zajedničke u kojima se rascvjetavamo poput pupoljaka iz dana u dan...
Preživljavam te u zagušljivim lokalima vrišteći tekstove pjesama (koje ne razumiješ), uz različite vrste piva. Preživljavam te u ulicama i sakrivenim uglovima grada koji sam prisvojila udišući vazduh što davi. Preživljavam te uz neke ljude koji nisu moji, prave se da razumiju a mene nije ni briga šta će pomisliti i da li će me shvatiti jer...
Imam tu nesreću da pamtim detalje, horoskopski znak tvoje majke, prvu krisom ispaljenu cigaretu, prve naše zagrljaje, starosno doba kada su prvi put tvoje suze zbog ljubavi pale. Ti imaš tu sreću da odmah zaboraviš. Poljubiš, slažeš i ostaviš. Nekima se čak ni imena ne sjećaš. Zašto bi ih i pamtio? Ni sam ne znaš...