12 avg O LJUBAVI I POPRATNIM PIZDARIJAMA

IZ ŠUPLJEGA U PRAZNO

Iako obje znaju jedna za drugu, ti i dalje muljaš, lažeš ili prešućuješ emocije s druge strane. Prešućuješ susrete, romantične izlete, dobivene rođendanske darove skrivaš po pretincima koji se u kući nikada, odnosno rijetko otvaraju. Ponekad ih puštaš u autu, na sigurnom. Izmišljaš prijatelje kod kojih si navodno prespavao vikend, jer pijan nisi imao za taksi. Opravdavaš često isključen mobitel višom silom, nemaš običaj odgovarati na propuštene pozive, a uvijek si previše zauzet da bi se uspio javiti kad, ona s kojom trenutno nisi, nazove.

             Muškarac koji ima ljubavnicu, prije nego što mu ona postane jedinom djevojkom, dnevno pređe tisuću jednu, trnjem posutu, prepreku vlastite neiskrenosti. Toliko godina mukotrpnog truda i skrivanja da bi, naposljetku, dobio nešto što je čitavo vrijeme trajanja tih divnih avantura, već imao kod kuće. Posve neopaženo.

JEDNOJ MLIJEKO, DRUGOJ TETRAPAK

Na prijelazu iz stare ljubavi u novu, putem nailaziš samo na rijetke karakterne nepoznanice partnerice koja će se, prije ili kasnije, vjerojatno sama prilagoditi tvojim razmaženim navikama. S jedne strane nešto izgubiš, s druge nešto dobiješ pa si više-manje na istom, što se ukupnog međuodnosa tiče.

Sve veze, bez naročitih iznimki, preklapaju se u najmanje dvije trećine identičnih stavki. Jednoj pružiš ruku dobrodošlice, drugoj, emotivno povrijeđen, pokažeš srednjaka. Gesta je ustvari identična, jedino su prsti malo drugačije postavljeni.

LJUBAVNICA

Ljubavnica je nešto poput tajno posuđenog dobrog automobila. Možeš se služiti neko vrijeme njime, ali ga uvijek moraš na vrijeme, neprimjetno, i u istom stanju vratiti. Takav auto obično plijeni pažnju vizualnim performansama, za razliku od onog, neatraktivnog, kojim se svakodnevno voziš: na posao, prijateljske susrete ili nedjeljne piknike s obitelji. Na raspolaganju ti je uglavnom subotama, lokalno, pa nema potrebe puniti rezervoar zbog tek nekoliko prijeđenih kilometara. Tijekom vremena spoznaš sve njegove tehničke prednosti, daleko objektivnijom analizom od one službenog vlasnika. Volio bi ga nekim čudom prepisati na svoje ime, no svjestan si činjenice da nije na prodaju. Ipak, zbog toga nisi previše razočaran; oba auta, ionako, ne možeš voziti istovremeno. Uostalom, onaj oldtimer kod kuće, previše ti je prirastao srcu da bi ga tako olako zamijenio nekom novom atraktivnom jurilicom.

JEDINO ON ZNA ŠTO TE S NJOM ČEKA

Ljubavnica ti nikada neće moći postati djevojkom. Takva žena luda je za adrenalinom i ti si tu tek da bi joj to infiltrirano zadovoljstvo među njenim raširenim nogama, uzvratio ponekom kvalitetom za koju je, onaj tupan kojeg kod kuće voli, zakinut. Osim ako vas on, po povratku s odrađene noćne smjene, ne zatekne zalijepljene u njenom automobilu, na vrhu, inače mračne, Nobileove ulice, pred svitanje. To je ključni trenutak od kojeg, umjesto nadalje njemu, ona počinje lagati tebi: tip bijesan trči za autom s drvenom palicom, naglas psujući, a ona neuvjerljivo blebeće o njihovom davnom prekidu. Budući da ga vidiš sve manjeg u retrovizoru, prije nego što potpuno nestane, naizgled beznačajna laž ti neće biti previše bitna. A njome si upravo kupio kartu za dalje.

            Pričekati ćeš nekoliko tjedana prije nego što odlučno popiješ pivo pred trgovinom nasuprot njegovoj zgradi. Ignorirat ćete se dugo vremena. A onda će ti se on, naposljetku, ironično nasmiješiti. Ti tada još nećeš znati zašto.

NAJVIŠE (JE) TREBAM KAD (JOJ) NAJMANJE MOGU DATI

Nije se obazirala na najavljeni predosjećaj nadolazeće plime tuge i neosnovane melankolije. Poput hrabrog kapetana koji iskusno splavari strujama dugo priželjkivane ili zabranjivane ljubavi. Na teoriju o danima cikličke anksioznosti, također, odmahivala je odlučno rukom. Poput bezgrešnog djeteta, dok iskreno uvjerava roditelje da će se brinuti za udomljenog psa kojega će svi, nehotice, zaboraviti prvim nagovještajem ljeta. A pas je već naivno potrčao za nepromišljeno bačenom kosti, novog gospodara.

NIT’ PAS, NIT’ PTICA

Jedne večeri, pokupila je napušteno štene s ulice. Ujutro, dok smo još spavali, u svom nestašluku, pothranjeni mališan izgrizao mi je sliku na kojoj sam radio gotovo mjesec dana.

            Jednom je donijela mladu vranu, ispalu iz gnijezda. Hranili smo je prženom ribom, tri dana na balkonu. Nepristojno je odletjela bez pozdrava.

            Jednog dana upoznala je nekoga. Momak nije znao gristi a još manje odletjeti.

PODACI O AUTORU:

Daniel Radočaj je rođen 1979. godine u Puli, gdje i danas živi. Član je Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Zastupljen je u četrdesetak književnih publikacija. Objavio je knjigu poezije ,,Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta”, knjigu kratkih priča ,,Velika smeđa fleka”, dve knjige crtica ,,Ponekad bih dolazio k njoj biciklom” i ,,Suportono od nogometa ili Što za vrijeme utakmice rade tvoji prijatelji koji ne vole nogomet” i u koaturostvu s Ivanom Glišićem, roman ,,Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja”.

Fotografije: pinterest.com