Ustani Sunce te doziva Svojim zracima Koji se prelamaju kroz Roletne na tvom prozoru I prosipaju po tvojoj Preplanuloj koži. Svanulo je Još jedno Jutro Uprkos tvojoj želji. Snop svjetla Klizi po tvom tijelu Golica te I ulazi U svaku tvoju poru Popunjava pukotine I sama postaješ svjetlo. Ne opireš se. Dišeš i upijaš. Ustaješ Jer znaš Pred tobom je Novi dan. Autorka: Tanja Spasojević Simeunović Fotografija: pinterst.com ...
Moje ime nije važno. Ja sam ionako samo broj. Radim u školi već nekih deset godina i predajem strani jezik. Zapravo, radim u tri škole, ali ne iz nekog pomodarstva i jer sam toliko dobar predavač, pa su moje usluge tražene na sve strane, nego jer...
Prtljag si koji nosim sa sobom Gdje god da krenem Iako ne znam šta ćeš mi Ni šta bih sa tobom. Vučem te po mokrim trotoarima, Oronulim ulicama sjećanja I svim odavno napuštenim mjestima. Ponekad poželim da te spustim, I umornu dušu na tren odmorim, Ali plašim se da ćeš se isprljati, Pa te tako...
Jesi li ikada čuo za izraz „blizanačke duše“ (engl. twin flames)? Kada se blizanačke duše sretnu, dođe do sudara galaksija. Udar bude tako jak i snažan, da odbaci plamenove na dvije suprotne strane. Nekako mi riječ plamen (engl. flame) bolje opisuje stvarno stanje stvari, nego riječ...
Dragi naši, Pozivamo vas na promociju knjige pesama "Ne pričaj me nikom" autorke Tanje Spasojević Simeunović, koju imate priliku da čitate na našem portalu od samog njegovog nastanka. Promocija će se održati 27. oktobra od 18h u hali 2, nivo A Beogradskog sajma (Štand Republike Srpske). Pored...
Ako te ikad budu tražili Kaži im: Među njenim redovima sam – Popunjavam praznine Iza riječi se skrivam I poput paučine Iz svakog stiha izbijam. U njenim zjenicama sam – Onaj sjaj što se javi Kad neko pred njom ime mi pomene, I suza sam što niz obraz se strmoglavi Kad je...
Možda jednog dana Sve progutane riječi Kao ptice iz kaveza pustim I iz kandži onog „šta ako“ Dušu oslobodim Pa ti priznam sve Što na tvoje „kako si“ U moje „dobro sam“ stane Možda jednog dana Ono što ne razumijem Uspijem Da objasnim sebi I od okova prošlosti Otrgnem se Prestanem Da ti pišem pjesme I nekim čudom Zaboravim te Možda, Jednog Dana . ....
Tužna sam. I umorna. Već danima. Teško neko vrijeme. Teški ljudi. Teška ja. Tužna zbog svih malih dječaka koje su ostavili njihovi očevi. Tužna jer su ti dječaci izrasli u divne mlade muškarce koje ti isti očevi nikad neće upoznati. Zbog gluposti, zbog taštine, zbog ponosa. Jer...
Jednom ću za tobom najljepše iskrvariti Kako se samo po papiru krvariti zna U svaki stih staviću te U svaku strofu uštrcati bol Napisaću ti pjesmu Učiniti te vječnim – Najtužniju odu Najtužnijoj ljubavi I bićeš Getsbijevo zeleno svjetlo Što mrači dan i ne osvjetljava noć I Katarinin Hitklif Antićev „Epilog“ I Antićev „Kroj“ I...
Krenuli smo naopako. Ne stiže se do srca Preko postelje. Razum nam pomutilo Ovo iščašeno vrijeme. Sve smo pobrkali. Zapetljali vješto, Pa sad nevješto Nešto kao Raspetljavamo. Do srca smo stigli, A šta smo Jedva da i sad Znamo. Znam da nemam Prava na tebe, Od sebe sam Otela te; Otišla Iz inata, Iz prkosa, Iz obijesti. Ali kad bih mogla Na pola Da rascijepim se, Znam da ne bih...