08 jan NOĆAS, DA PROŠAPUĆEM

Noćas…

Noćas, da prošapućem sve

Samo bih pokvario stvari

Srušio zidove koje sam gradio

Sigurnih, prljavih ruku

Koje ljubiš bez obzira

Koža napukla kao trake svjetlosti

Koje zakrpavaju balkonske šipke i

Nebo u platno za crtanje

„Tako si dosadan pjesmom“

Reći će žderači svih radosti u čovjeka

Gubitnici bitaka protiv vremena

Tako mora da dosadno živim, ljudi moji

Jer tek u pjesmi vijorim

Van labirinta ubojitih misli

Noćas ne smijem šaputati

Stvarnost je za to preglasna

Zidovi žbukani obećanjima

Najprije od svih se ruše

Prljavih istrošenih ruku

Uške i obrazi se groze

Još jednu bitku sa vremenom

Započinjem i nesvjesno

Krvarim platnom

Crtkam, bit će

Na vrhu tvog nosića

Puštam tišinu da odmara

Ako kažem nešto pogrešno

Važit će, barem u knjigama

Slušaj, bogata pjesma

Siromašnog ljubavnika proganja

Autor: Emanuel Mancho Srpak

Fotografija: weheartit.com