20 jul NJIH DVOJE, I  RIJEKA

Ona stanuje na posljednjem

Spratu hotela sa

Pet zvjezdica,

I gleda u neonsko

Nebo pod stopalima.

On živi na raskovanoj

Ravnici sa

Rastrčanim bojama,

I udiše treptaje

Bezbroj zvijezda u očima.

Ona ne zna

Da li postoji

Dok ju svjetlo ne okapa

U zarobljenom staklu

Na porculanskom zidu;

On zna da jeste,

I ona je tu,

Dok mu latice

Sunca miluju

Potonju zoru na obrazima…

„Nek’ dan bude rijeka,“ –

Kaže –

„Što se sva pod krošnjom

Noći sjeni.“

Autor: Mladen Đurić

Fotografija: weheartit.com