28 apr Na čemu smo?

Kada dijete je rođeno, ono nema nikakvih predrasuda, ne mrzi kao mi, koji smo cjeloga života odgajani po standardima temeljnih ljudskih vrijednosti.
Svako novorođeno dijete dolazi na ovaj svijet kao ateista i freethinker, što bi rekli, osoba bez predrasuda, otvorena za sve moguće kombinacije i filozofije; dijete ne poznaje granice koje nas, odrasle, odvajaju jedne od drugih.
Tada, u roku od samo nekoliko minuta od rođenja, dijete se etiketira sa imenom, društvom, nacionalizmom i religijom koje ga obilježava do kraja života ako se toga ne uspije osloboditi.

Već od  samog rođenja, čovjek je prisiljen da prihvaća nauk, filozofiju, podriijetlo i religiju svojih roditelja i zajednice u kojoj se imao sreću ili nesreću zateći. Često puta je slučaj da nam takve stvari nameću čitavog života i upozoravaju nas da ni u kom slučaju ne propitkujemo njihov nauk.
Od samog početka nas psihički zlostavljaju sa tim besmislicama, s tim užasnim tvrdnjama koje nemaju nikakvog smisla ako se pogleda malo šira slika. Usađuju nam strah od slobode, od izražavanja samoga sebe, strah od znanja koje se kosi sa njihovim tvrdnjama. Od samog početka nas obilježavaju i pripremaju da budemo dio potrošačkog društva, da budemo lijepa mala poslušna ovca koja ne postavlja suvišna pitanja, već izvršava naređenja. Toliko dugo nam pune glave s glupostima dok se ne počnemo bojati svega, pa čak i izražavanja sebe; i tada postajemo ono što zovu dobar čovjek kakvog društvo želi. Svi oni koji postavljaju pitanja i razmišljaju svojom glavom postaju neprijatelji društva.

Religija i nacionalnost koja ti je dodjeljena tijekom rođenja je ono što te označava i po tome ljudi odlučuju tko si ti, umjesto da te označava ono što ti zapravo jesi, koje su tvoje osobine, želje, ljubavi. Zaglupljivanje ljudskog društva ide toliko daleko da se ljudi jednostavno boje pokazati svoje pravo lice, svoje ljubavi i želje; i sve to zbog straha da budu ismijani ili odbačeni.

Smješno je to, da uz današnje mogućnosti nismo nikuda napredovali. Prije 50 godina ljudi su danima tražili informacije po knjižnicama dok ih danas Google nađe za 0,34 sekunde, slali su pisma i danima čekali odgovore dok danas odgovor na poruke dobiješ u svega nekoliko sekundi, smješno jest da u ruci imamo pristup svim znanjima, informacijama, mudrostima i naukima od prve civilizacije Sumera pa sve do danas; a ipak, ljudi ne napreduju, i dalje je svijet ispunjen zaglupljenim kretenima.

Umjesto da napreduju pomoću dostupnosti informacija na internetu, ljudi se međusobno zaglupljuju svojim fotografijama i prepirkama oko toga tko je u pravu i čija uvjerenja su ona prava.

Današnji ljudi 21. stoljeća još uvijek vjeruju u Bogove iz brončanog doba, još uvijek im se klanjaju dok im znanost i napredak nude odgovore koje traže u njihovim vjerama. Danas postoje ljudi koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča na koju budno promatra bradati entitet i pomno bilježi ono što ljudi rade. Takva uvjerenja su ravna uvjerenjima špiljskog čovjeka. Špiljskom čovjeku ne možemo zamjeriti njegova uvjerenja, on nije imao dostupnost znanjima, ali čovjeku 21. stoljeća možemo i trebamo.

Danas postoje ljudi koji osuđuju medicinu i tehnologiju, koji ne prihvaćaju da su njihova uvjerenja u krivu. Ne mogu prihvatiti drugačija objašnjenja upravo zbog straha koji im se nameće od rođenja.
Postali smo užasno udaljeni jedni od drugih, stalno gledajući kako ćemo smjestiti i prevariti drugo ljudsko biće. Zaboravili smo da smo svi isti, da nas ne razdvajaju granice jer granice zapravo ne postoje. Granice je izmislio čovjek kako bi podjelio ljude međusobno, kako bi mrzili jedni druge.
Užasno je saznanje koliko su ljudska bića zaglupljena s takvim stvarima kao što je nacionalizam i religija.

Užasno je saznanje da ljudi potroše više od pola stoljeća na ovoj planeti i tek na samrtnoj postelji napokon shvate da su bili u krivu, kako su novac, nacionalnost i religija samo gluposti koje su ih kontrolirale cjelog života.
Tek kada su suočeni sa gospođom Smrt dali bi sve samo da se vrate u mladost i isprave greške koje su činili čitavog života.

Živimo kako bi napredovali, kao pojedinac i kao cjelokupna ljudska rasa.
Svi smo rođeni kao bića ljubavi, nitko nije rođen kao rasista, vjerski ili politički fanatik, kao  mrzitelj drugog ljudskog bića.

Trebali bi pokušati živjeti kao ljudska bića, a ne kao strojevi koji samo izvršavaju naređenja.
Trebali bismo sami u sebe pogledati  i preispitati naša uvjerenja, preispitati naš odnos prema drugim ljudima. Zapitati se, želimo li život provesti mrzeći jedni druge ili voljeti jedni druge?

Autor: Emil Gebeješ

Fotografija: etoday.ru