Kraj

Otkini mi dušu
I baci je psima.
Njenom krvlju
Ispiši svoje ime,
Tek da me ismiješ,
Tek da najaviš početak.

Proćerdaj moju lakovjernu narav,
Prokockaj je
Za litar vina,
A onda,
Onda ga prospi po mojim grudima
I razlij smijeh.

Baci mi ponovo
Laž, k’o krpu
U lice, da zapamtim
Кakvog sam te voljela
Pa ću jednom,
Možda znati da cijenim
Nekog kome lobanja nije
Od planinskog krša iskovana.

Okači mi ponos k’o porugu,
Napravi izložbu
Svih mojih praštanja
U blatu zgaženih,
I paradiraj gradom
Siguran da ću ti biti ženica
Кoja će aminovati
Svaku tvoju zapovjest
Od razuma daleku.

Iskidaj me da ne prepoznaš
Šta sam ja, a šta ideja,
Pa se zapitaj kome još treba
Idealna draga
Bez vatre u očima
I zapamti:
Ti si je ugasio.

Pljuni na ono što sam bila
Кad si zavolio
Sunca u mom pogledu,
Da budem sposobna ponovo da volim
I da se ne plašim
Rađanja svjetlosti.

Otkini mi dušu
I baci je psima,
Da bih mogla
Novu da je rodim,
Tek da se nasmijem,
Tek, da ozvaničim
Кraj.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.