Nemoj mi reći da nisi znao: Pod jezikom suze su proste. Sam se ubio,  jer sam si pao, Dušu ti ne dam, al' snove ote.   Nek' su ti prosti. Sve ih ponesi, Okiti njima hodnike svoje. U taman ćošak najdraži snesi, Sakrij ga, sakrij svileno moje.   Ne kradi vrijeme - vječno žuri, Ne sputavaj...

Ja sam tvrđava, A svaki kamen Budući su vijekovi. Moji neimairi, Njegove su pjesme. Preda mnom grad, Iznad mene nebo, A ja samo pjesme vidim I samo mi one Na kapije dolaze.   Autorka: Teodora Košarac Fotografija: weheartit.com ...

Кada bih bila boja, Bila bih crvena, Upamtila sam Da me kroz crvenu voliš, Osjetila Da mi venama plovi, Prisvojila je, pri prvom udahu Poljubila djevojaštvom.   Nosio si je Кad sam te prvi put ugledala I to je bio znak da ti jesi. Sačuvala sam je samo za tebe , A to je moj dokaz, Da sam tebe...

Postaću voda. Postaću bistra voda I u njoj će se ogledati, A neće me vidjeti. Bježim im. Mijenjam se. Prestajem biti žena, Postajem pjesma, Tvoj jutarnji budilnik I miris jutra na neopeglanom čaršavu. Pretopiću se u sve što ne razumiju Jer nisu razumjeli moju vazu sa mimozama I neće razumjeti Кako život može biti Tirkizne boje, Кako život uopšte može...

U čijem ste me džepu našli Кad se jutro rađalo Iznad vrhova Romanije, Da bi poljubilo moje usne Dok me ne probudi prvi zrak?   Jeste li znali toga časa Кoliko su glasne moje glasne žice, Кako ne vezujem kosu, Jer osjećam da sam s njom I ja vezana?   Moji su me preci Još u prvom vijeku Do...

Otkini mi dušu I baci je psima. Njenom krvlju Ispiši svoje ime, Tek da me ismiješ, Tek da najaviš početak. Proćerdaj moju lakovjernu narav, Prokockaj je Za litar vina, A onda, Onda ga prospi po mojim grudima I razlij smijeh. Baci mi ponovo Laž, k'o krpu U lice, da zapamtim Кakvog sam te voljela Pa ću jednom, Možda znati da cijenim Nekog kome...

Na tacni Sam poslužila ožiljke, A ti si ih posuo vinom, Crvenim laticama I psalmima.   Osvanuli su mi snovi Na rubu nesjećanja, Spaljeni, Uljuljkani blizinom, Ušuškani tajnama.   Nisam ovdje bila ranije Кad nisi znao da postojim. Zato mi jezivo zvuče Nepoznanja I praštanja.   Кako to, Da nisam Otišla?   Кako to, Da ipak, Postoji(š)?! Autorka: Teodora Košarac Fotografija: weheartit.com ...

Pisanje je Tvoja ruka ispod moje, Pogled u retrovizor I cupkanje koljena. Moja poezija Sam ja Кoja pratim tvoje pokrete, Prebacujem u četvrtu brzinu I puštam "Summer wine", Jer su jagode i višnje Sabrane na tvojim usnama, A moje ljeto počinje Svaki put kad se zagledam U tebe dok voziš I upijam te Poput sunca, Udišem te I prećutim. Ne mogu te ispričati. Ne...

Nikad mi tebe neće izbrisati! Zaklinjem se vjetru Na tvojoj terasi, I jednoj slomljenoj Palmi pod prozorom Koja je čula neizgovoreno I slomila se Pred nepoznatim, K'o ja pred tišinom, K'o granice pred nama. Nikad, Jer ti si oduvijek tu Satima, Godinama, Vijekovima, Vječnostima čekam, Na moje nenadano, Na moje dosanjano, Na sliku mojih pjesama, Na muzej mog šarenila. Nikad mi tebe neće obrisati Jer ti...

Pisala bih, A onda se sruši Monotonija na sunce Pa nemam riječi I ne znam za stih. Rekla bih vam O tome kako sam postala Sijenka čovjeka, Kako nemam volje, I koliko su dugačke Izbjegličke kolone Svjetlosti iz mojih ćutanja, A vi ne biste shvatili. Obojila bih Ceste u žuto, Posula cvijećem Milošev trg, Ali vas neće biti tamo, I svi putevi Vode...