16 dec KAKO JE ISUS UŠAO U FOTOAPARAT I ZAŠTO JE TO POSTALO VAŽNO PRI FORMIRANJU MOJE LIČNOSTI

Početak, ili o tome kako je gramofon moje babe odigrao ulogu u razvoju i propasti dviju potencijalnih karijera, kako sam u ranom djetinjstvu naučila šta je teško zarađen sladoled i kako je moja baba bila prijeka i stroga žena:

U kući moje babe uvijek je bilo veselo. Baba je imala nekoliko ploča, među kojima i singlicu Nele Eržišnik koja se vrtila danju i noću. S jedne strane Muška voda, s druge Predavanje o seksu. Sestra je znala napamet recitirati Predavanje o seksu. Ja sam plesala na Lepu Brenu. Za sladoled. Bile smo prave atrakcije. Ponekad bi baba sazvala sijelo u kući. To su bile sestrine večeri. Babe bi se okupile oko stola, sestra bi držala monolog o prnografiji i seksujalijama, a babe bi se smješkale i nijemo micale usnama. Na kraju bi dobila pare.

Ja bih prolazila slabije. Ponekad bi me baba vodila u tuđe kuće. Tamo sam bila opaka senzacija. Lepa Brena u malom paketu. Baba je sjala od ponosa. Jednom je sa mnom išla i N. Ona nije morala ništa, ali je svejedno dobila sladoled. Mislila sam da je to nepravedno.

Pitala sam babu da li se osobe poput nje zovu provodadžinice. Ne znam odakle mi to. Tu sam riječ čula od neke od baba koje su dolazile u našu kuću i jako mi se dopala. Baba je rekla da će mi pokazati moga boga. Tako sam saznala da je bog batina.

Nadalje, o tome kako je baba klala svinju i bila velika gazdarica:

Baba je klala svinju. Ja sam čistila crijeva. Za kobasice. Baba je pokazala na crijevo i rekla: ne tako, probušit ćeš ga. Ovako. Ja sam ga onda ovako. Crijevo je puklo, a baba se iznervirala. U kotlu je kuhao krop. U kropu je valjalo skuhati svinjsku glavu. Za prezburšt. Deda je cupkao po blatnjavom dvorištu i gostima na klanju nutkao rakiju. Mislio je da je on tu glavni, pa se šepurio ko pjetlić u plavoj kuti i gumenim škornjama. A onda je baba podviknula. Deda je gurnuo glavu u kotao pa otišao u podrum miješati za krvavice. 
U babinoj kući su, uz slike Isusa i Marije, na zidovima visili i dedini lovački trofeji. Punjeni fazan, jelenski rogovi, preparirane jarebice i sove. U kuhinjskoj ladici je čak bio srneći papak-otvarač za pivo. S posebnim ponosom je deda otvarao pivo tim otvaračem, ali samo gostima. On je volio gemište. 
Tog jutra na klanju, deda je također volio gemište. Glava se prekuhala, krv se zgrušala (nije miješao), čvarci su malo zagorili i baba je bila ljuta. Da sam znala kako će se tek raspiriti kad sam je pitala zašto treba strugati dlake sa svinjskih nogica kad ionako idu u ladicu za otvarače, bila bih preskočila to pitanje.

Zatim, o tome kako je u babinoj kući uvijek bilo salonskih bombona, lutaka i veselih trenutaka:

Baba je na drvenom šporetu kuhala šećer i vodu. Spremala se štirkati čipkanu haljinu za Jovanku. Jovanka je bila beba iz Trsta koja je preko dana spavala na babinom krevetu. Imala je visoku punđu i mogla je sjediti samo širom raskrečenih nogu. Njena je čipkasta haljina bila raširena po cijelom krevetu. Baba me jednom uhvatila kako ližem Jovanku. Ja sam bila mala, beba je bila slatka, a baba se glasno smijala. Od smijeha joj je poskakivao trbuh. Poslije je svima pričala o tome. I drugima su od smijeha poskakivali trbusi.

Baba je dobila mnoge simpatije. Ja sam od jednih dobila novce. Novce je uzela baba. Stavila ih je u žuti, polirani ormar iz kojeg je izvadila bombonijeru. Bombonijeru je dala meni, kao nagradu.

Kad sam razmotala celofan, iz kutije su se razmilili crvići. Jednom sam na televiziji vidjela kako je neki muškarac u ormaru godinama čuvao svoju mrtvu ženu. Bila je odjevena u vjenčanicu, a on ju je ponekad vadio van i s njom plesao valcer.

Pitala sam babu da li ona u svom ormaru čuva mrtvog ljubavnika i smijem li sad i ja s Jovankom plesati valcer. Baba je dreknula: vidjećeš ti svoga boga!

Slijedi dio o tome kako je baba na proštenju kupila svetački fotoaparat, koliko su bili jezivi ormari u njenoj spavaćoj sobi i kako su oni utjecali na financijsku sliku budućnosti naše obitelji:

Na zidu iznad kreveta, moja pobožna baba imala je sliku crne bogorodice, a u džepu pregače je uvijek nosila minijaturni plastični fotoaparat kupljen kod kramara na proštenju. Na tom su se fotoaparatu, pritiskom na okidač, izmjenjivale slike Isusa i Marije s otvorenim prsnim košem. U prsnom košu im se žarilo srce. Ali, više od tih jezivih slika, plašili su me babini ormari. Žuti, polirani, na vratima su imali smeđe točke koje su izgledale kao oči. Niz očiju ocrtavao je likove. Neki su izgledali kao plamen, neki kao izobličena ljudska lica. Tako sam zamišljala pakao.

Jednom sam gledala dokumentarac u kojem se neka Meksikanka počela klanjati kupaonskim vratima, isto tako poliranim, žutim, na kojima su bile iste takve smeđe oči. Ona u njima nije vidjela pakao. Vidjela je bogorodicu. I njen sin je vidio bogorodicu. Uskoro se cijelo selo došlo klanjati bogorodici-vratima, a ona je samo polagala ruku na glave seljana i oni su doživljavali prosvjetljenje.

Baba nije imala smisla za biznis. Pa je većinu života provela u siromaštvu.

Dalje, o tome kako je baba iznad šporeta držala vezene krpe s poučnim natpisima, kako sam s njom naučila sve o tome koliko su fini kolači u tuđim kućama, kako je na zidu nasuprot babinog kreveta obitavala rogata bogorodica i kako se pakao preselio iz ormara u vezenu kuhinjsku krpu:

Baba je iznad šporeta imala vezenu krpu. Tamo je pisalo: Kuharice ispeci kolač fino pa ćeš dobit novaca za kino. Baba nije voljela kino. Radije je odlazila na bdijenja. Jednom je povela mene. Tamo je bilo kolača. Pitala sam babu smijemo li malo tih kolača ponijeti kući, da dobije za kino. Baba je rekla: muči, muči. To je uvijek značilo da mi se sprema bukvica.

Kad smo stigle kući, baba je zaboravila na bukvicu. Na hodniku je čula korake, iako smo svi već bili u krevetu. Iduće jutro je rekla da nas je posjetio pokojnik. Rekla je i da se cijelu noć molila bogorodici sa suprotnog zida. Toj su bogorodici iz glave izlazili neki šiljci. Pitala sam babu da li su to rogovi. Rekla mi je da su to zrake svjetlosti. Ja sam tu večer zamolila rogatu bogorodicu da baba ispeče kolača. Iduće jutro je iznad šporeta bila druga vezena krpa. Pisalo je: Kuharice dobro kuhaj, ali ipak novce čuvaj. Taj dan je za ručak bila prežgana juha bez kolača. Pitala sam babu da li te poruke veze bogorodica kad joj je dosadno. Prvi put se tada uključio deda. Rekao je da sam nezahvalna i da će me bogorodica za to kazniti. Ja sam zamislila kako me bogorodica izvezuje u jednu od svojih krpa, a baba vješa iznad šporeta. Odozdo su mi plamenovi lizali tabane. Pakao se sad preselio iz ormara u vezenu krpu iznad šporeta.

Pa o tome kako je Isusa lako zamijeniti Jaserom Arafatom ili Seidom Memićem Vajtom, i ostala pitanja koja slijede nakon spoznaje o vanbračnoj zajednici djeda i babe:

Pokraj crne bogorodice, koja je stajala iznad babinog mjesta u krevetu, na zidu iznad dedinog uzglavlja nalazila se slika Isusa koji, s Maslinske gore, posmatra svijet. Moji se baba i deda nikad nisu vjenčali pa nisu mogli staviti retuširanu fotografiju s dedinim ružičastim usnama i babinim šlajerom. Za tog Isusa sam prvo mislila da je Jaser Arafat, poslije da je Vajta. Baba je rekla da će me zbog toga kazniti bog. Da ću u vječnom mraku škrgutati zubima. Kad sam malo odrasla, pitala sam babu da li je naš deda Isus, i da li je ona ta bogorodica, i ako jeste, zašto je ona bijela, a bogorodica crna. Pitala sam je i zašto nemaju zajedničku fotografiju na kojoj su im glave naslonjene jedna na drugu, kao što sam vidjela u tuđim kućama.

Baba je rekla da sam zločesta i da će me, ako nastavim s takvim pitanjima, doći strašiti nakon što umre.

Kako me baba učila puhati balone i zašto:

Baba me učila puhati balone. Od žvaka. Plazila je jezik kroz sažvakanu gumu pa upuhivala zrak. Njeni su bili veliki i okrugli. Kad bi pucali, zalijepili bi joj se za obrve. Moji jedva da su imali zraka. Baba mi se rugala da kako ću se ljubiti kad porastem, ako već sad ne znam napuniti rupu u gumi. Nisam shvaćala kakve je veze žvaka imala s ljubljenjem. Pitala sam je da li nas Isus ljubi samo zato što umije napuhati takve balone. Još sam je pitala da li je istina da je Isus vanbračno dijete zato što se Marija igrala mame i tate s nekim tko nije Josip. Kao što se deda igrao s nekim ko nije baba pa sad ima Štefa u Ladanju. Baba je planula. Umjesto da me ćušne, otišla je u sobu i tresnula vratima. Došao je deda. Pitao je gdje je baba. Ja sam pitala zašto Štef iz Ladanja ne živi s nama. Deda je mislio da pitam za poštara. Taj se isto zvao Štef i bio je iz Ladanja. Deda je rekao da Štef ima svoju djecu i unuke i da živi s njima. Iduće jutro deda je znao sve. Rekao je da ja ne mogu biti toliko daleko koliko je duga njegova šiba. I da me treba namlatiti ko vola u kupusu. Poslije smo jeli doručak. Baba je rekla da je noćas kroz selo prošlo dvadeset šest auta. U svakome samo jedan putnik. I da kakva je to potrošnja, a svi kukaju kako nemaju. To je bio znak da se iznervirala.

Kako me crkveni odgoj nije naučio ničemu, ali seksualni jeste:

Preko puta naše kuće bila je crkva. Baba me ponekad vodila na misu. Tamo je imala svoje mjesto. Ja sam morala stajati. Ona je sjedila. Sa sobom je uvijek nosila spužvasti jastučić. Kad bi za to stiglo vrijeme, baba je s ostalom pastvom kleknula na klecalo ispred klupe. Tada bi sklopila ruke i glavu pognula naprijed. Izgledalo je kao da traži izgubljeni dinar ili otpalo dugme.

Ja nisam klečala. Kad bi za to došlo vrijeme, ja bih ministrantu ubacila dinar u košaricu. Primijetila sam da ja i još neka djeca nikad ne dobijemo hostiju. Pitala sam babu zašto ja nikad ne dobijem hostiju. Rekla je: zato što nisam pričešćena. Pitala sam je da li je hostija slatka. Da li se može usporediti s, na primjer, sladoledom. Rekla je: nije, ne može.

Jednom sam, kad je na mene došao red, umjesto da ubacim dinar, izvukla dva. Nikome nisam rekla. Od njih sam kasnije kupila sladoled i polizala ga do kuće. Bio je bolji od zamišljene hostije.

Još jednom sam uzela novce iz ministrantove košarice, a onda mi je to postalo dosadno, jer nitko nije smio znati. Dosadilo mi je zamišljati i kakvog je okusa hostija. Postalo mi je zanimljivije kod kuće se igrati gospođa s N. Pravile smo umjetne sise i bile jako važne. Ona je stavljala jabuke. Meni je dala marelice. Moje marelice su stalno ispadale. Kad bi N. otišla, baba je rekla da me više neće voditi na misu. Mislila sam da je saznala za dinare. Ali ona se zapravo ljutila zbog marelica i jabuka.

Kako je baba posumnjala u vlastitu vjeru u boga:

Kad je moja baba saznala da pušim, htjela je ubiti boga u meni. Bila je preslaba. Njena se vjera okrenula protiv nje. Više nije samo vjerovala, već je, vičući kako će ubiti boga u meni, spoznala kontradikciju u mjestu božjeg postojanja. Dotad je uvijek bio na nebu. Da bi ga ubila u meni, morala ga je prvo u meni nastaniti. To nije bilo moguće, jer ja pušim. A pušim jer sam bezbožnik. I obratno. Ošamarena spoznajom da ni sama na kraju ne zna gdje je bog, rekla mi je neka se zapitam. Nije definirala šta, pa sam se neko vrijeme pitala šta je to o čemu treba da se zapitam, jer je ona sa mnom prestala razgovarati. Toliko je bila ljuta. Tih je dana razgovarala samo s bogom koji se, u međuvremenu, spustio s neba i sada je živio u ružariju po kojem je prebirala noć i dan. Kad se malo odljutila, rekla sam joj da bi bilo bolje za nju kad bi malo više vjerovala u boga u zemlji, travi, cvijeću i crvićima. Ponovo se naljutila. Ali ja nisam zbog toga dramila i željela ubijati boga u njoj. Neke stvari trebaju ostati neizrečene. I osjećaji isto.

O tome kako se baba zaljubila u glumca iz televizora:

Baba nije voljela muškarce s dugom kosom. Rekla je da su to sve klošari. Kad bi na tv-u vidjela Đibonija, naredila bi mi da ustanem i promijenim program. Ona je sjedila zavaljena u ligeštul. Televizor je bio na gumbe. Pitala sam je zašto ne voli muškarce s dugom kosom. Rekla je, zato što nisu žene. Meni nije bilo ništa jasno. Pitala sam je da li je Isus žena. Spasio me ligeštul. Mislim da to sve nije imalo veze s dugom kosom. Baba nije voljela ni Arsena. Ni Lisicu. Kad bi vidjela Vucu, vadila bi krunicu. Njoj je bio lijep samo Cruz iz Santa Barbare. Ja sam rekla da izgleda kao propali boksač, ali baba se nije dala. Išla je toliko daleko da je deda jednom dreknuo. Pa kad su Cruz i Eden otkrili da ne mogu imati djece, baba je bila presretna. Još se više razveselila kad im se zbog toga počeo urušavati brak. Baba je mislila da sad ima šanse. Deda je jednom rekao da oni žive samo u televizoru. Ja nisam rekla ništa. Cruz je bio fin momak. Tako je rekla. I da je baš dobro što ne može imati djece jer je ona sad već stara. Deda joj je rekao da je njena šljiva već ionako suva. Bio je ljubomoran. Baba se zaljubila u glumca. Cijelo ljeto je sve likove iz televizora uspoređivala s njim. A onda je stigao Jose Armando. Tako je Cruz pao u zaborav.

O tome kako je stari krpio gumu na biciklu, a baba gunđala zbog neadekvatne snahe:

Baba je živjela od stare slave kad je bila gazdarica. Konji, svinje, te stvari. Kad je mama došla za snajku, u miraz je donijela bicikl. Bio je to lijep bicikl. Starinski, gradski. Veliki kotači, smeđi sic i svjetlo na dinamo. Baba, stari i ja sjedili smo za kuhinjskim stolom. Mama je kuhala ručak. Baba je škiljila i škrgutala zubima. Stari je sa spomenutog bicikla skinuo prednji kotač i šmirglao žbice. Ja sam pušila. Baba je progovorila. Rekla je starom da kaj bu ona s biciklom sad pod stare dane. Da njoj treba krava. Stari je mislio da je baba šenula. Pitao je babu u kojem je stoljeću danas. Baba je rekla da ima boga i bog sve vidi. Ja sam pitala da da li vidi i kad idemo na wc. Mama se počela smijati. Baba me pogledala onim svojim muči-muči pogledom. Ja sam još pitala da li bog uopće zna da na svijetu postoje bicikli. Jer je kravu stvorio on, a bicikl je stvorio čovjek. I da li se u božjoj bašti smije voziti na biciklu, ili je boga strah da mu ne pogazimo kupus, kao vol u kupusu. I da li je otuda potekla ta poslovica. Babu su nervirala moja pitanja, pa je tresnula šakom od stol. Toliko jako da su u peći zacičali domaći i zamalo prevrnuli mamin lonac sa ćušpajzom.

I kraj, ili kako je baba postala putna torba:

Baba je, na kraju, umrla. A onda ostvarila svoju prijetnju. Došla me strašiti. Prvi put mi se ukazala kao obris na zidu svoje sobe, u kojoj sam spavala nedugo nakon njene smrti. Drugi put je bila putna torba koja je pala sa ormara iza čijih vrata se nalazi pakao. I to u samom trenutku kad sam, ležeći u istoj toj sobi, pomislila: a šta da me sad baba dođe strašiti, kao što je obećala?! Moja baba-putna torba je, eto, pala baš u tom trenutku s baš tog ormara. I ja sam tamo bila, i vino sam pila, i još mi je sad mokar jezik.

Autorka: Lidija Deduš

Fotografija: pinterst.com