13 avg Kada jednom kreneš da silaziš u sebe
Kada jednom kreneš
Da silaziš u sebe
Pojaviće se sve ono
Što si mislio
Da si zaboravio
I stajaće ispred tebe nijemo
Zahtijevajući objašnjenje
Zbog čega te tako dugo nije bilo.
Biće tu svega:
Stvari kojih se stidiš
Zbog kojih se kaješ
Koje bole
Za koje bi možda želio
Da su se odigrale drugačije
Ili da se nikad nisu dogodile.
Na tom putu, kad-tad,
Suočićeš se i sa djetetom u sebi
I možda će najviše da te boli saznanje
Da si mu i ti uskratio
Sve ono što je tražilo u drugima.
I možda ćeš ustuknuti
I poželjeti da se vratiš
Jer stepenice su kliske
Vidljivost slaba
I iza svakog ćoška
Neizvjesnost vreba.
Ali kad jednom kreneš
Da silaziš u sebe
Znaj da povratka nema
Taj put je jednosmjerna ulica
I koliko god opasno
Teško i bolno bilo
Nastavi da hodaš
Jer jedini način
Da izađeš iz mraka
Je da prođeš kroz njega.
Autorka: Tanja Simeunović Spasojević
Fotografija: pinterest.com
Sorry, the comment form is closed at this time.