Znaš, Mislila sam da će Više da boli. Da neću biti u stanju Da te pustim Tek tako. Valjda mi se Ruka umorila Od prejakog stiska Predugo je bila Skupljena u šaku Nit je davala Nit je primala. Kažu da je večeras  Pomračenje  Mladog Mjeseca u Škorpionu  Noć kada umiru  Nesrećne ljubavi  Lijepo je znati  Da sam usklađena  Sa Univerzumom  Možda od sutra  I meni sve krene  Da...

    Mi se tako divno  Ne poznajemo    Ti pred ponorom Uzmičeš  I zatvaraš oči Ja na tankoj žici Iznad ponora Balansiram Cijeli svoj život   I to svjetlo  U očima mojim    Misliš da je tu  Jer mi je život  Priredio  Mnogo radosti   A zapravo je tu  Jer mi se duša  Nagledala Previše mraka   Što je veći mrak  To je jače svjetlo  Mi se tako divno  Ne poznajemo    Ti pred ponorom Uzmičeš  I...

Nekad, kad sam bila mala, postojala je u meni ta želja da postanem slavna, da ljudi čuju za mene, da me poštuju i cijene, da mi se dive...

Tako to krene Nešto počne da te guši Sjedne ti na grudi Pritišće te I iz kože bi da iskočiš Da možeš A onda se jednog jutra probudiš I shvatiš Da je prostor oko tebe Postao isuviše tijesan A ti bi još da rasteš Uvidiš...

Izvini   Što nisam znala kako da te volim I što sam uporno tražila druge Koji bi umjesto mene To mogli da čine   Što sam ih slijepo slušala I u mnoge neprilike te dovodila A da je sve to tvoja krivica Smatrala   Izbjegavala te Bježala od tebe I negirala Tvoje postojanje   Izvini   Što sam pokušala da od tebe napravim Nešto što...

Puštam te   Kao što drveće U jesen Lišće otpušta   Kao što zmija Košuljicu skida   I leptir Čauru napušta   Jer naučila sam trik   Sve ima svoj tok I ne vrijedi Ići protiv prirode   Puštam te Jer vrijeme je   Mogu i ja Ako može drveće   Autorka: Tanja Simeunović Spasojević Fotografija: pinterest.com   ...

  Kada jednom kreneš Da silaziš u sebe Pojaviće se sve ono Što si mislio Da si zaboravio I stajaće ispred tebe nijemo Zahtijevajući objašnjenje Zbog čega te tako dugo nije bilo. Biće tu svega: Stvari kojih se stidiš Zbog kojih se kaješ Koje bole Za koje bi možda želio Da su se odigrale drugačije Ili da se nikad nisu...

Zatvori oči I vidjećeš: Svemir si cijeli U tebi postoje sazviježđa, Crne rupe i komete. I ne trebaju ti Nikakvi hramovi, Crkve ni ašrami Jer Bog je u tebi. Svemir te ne kažnjava Niti te blagosilja On samo na tvoje misli Djelima odgovara. Tvoju stvarnost Niko nije skrojio za tebe Ti je krojiš sam, Iz dana u dan. Zatvori oči I vidjećeš: Lažno je...

Ne prođe ni dan a da na tebe ne pomislim I u molitvama te pomenem često Jer brinem se za tvoju promrzlu dušu Strah me da ćeš ostati sam Da nikom dozvoliti nećeš da ti priđe I da će sve ono što u sebi nosiš Progutati užasna praznina oko nas.   Plašim se...

  Možda su se u nekom od alternativnih svjetova Stvari odigrale drugačije   Možda sam tamo bila odlučnija Manje sebična i uplašena Iskustvom neiskvarena Pa sam uz tebe bez straha ostala Možda smo tamo neopterećeni Zajedno provodili dane Glupirali se Gledali filmove i serije Pa ljubav do jutra vodili I živjeli od sjećanja Do sledećeg susreta   Možda si tamo bio...